ZA VUKOVAR I DUKAT IZ MIRAZA

Caritas Vukovarskoga dekanata pomaže potrebitima u vukovarskom kraju

Fra Vjenceslav Janjić bio je gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku i dušobrižnik hrvatskih iseljenika u Salzburgu, a prije tri godine vratio se ponovno u Vukovar, grad koji trajno nosi u sebi i koji je zavolio ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je u njemu službovao kao mladi kapelan. I dok je u sebi spremio sva negdašnja sjećanja, danas, kao voditelj župe sv. Josipa Radnika u Borovu naselju, sa svojim Vukovarcima živi drugačiju, bremenitiju stvarnost. Vukovar je za njega sveto ime i srce Hrvatske, a o snazi njegovih emocija svedoče i riječi da je pri padu grada osjećao istu neizrecivu količinu tuge kao i kad mu je umro otac. Broj njegovih župljana se od početka Domovinskog rata smanjio za tisuću i pet stotina vjernika, natalitet je porazan i mnogi su napustili rodni grad te se nakon stradanja nemaju snage vratiti. Kaže da je grad veliki starački dom, u kojem žive brojni starci, samci i manji broj obitelji s više djece, kojima je hrvatska država osigurala smještaj, dječje doplatke i poticaje, a što je privremeno rješenje. U nedostatku radnih mjesta, mladost odlazi iz Vukovara. Stoga srčano zaziva: "Nemojte nam slati gotove riblje konzerve, dajte nam udice, pa ćemo na Dunavu i Vuki pecati ribu, zarađivati sebi hranu. Dajte nam nova radna mjesta!" Dodaje da se svakodnevno dijele otkazi, razmišlja se o odlasku te da bi uzaludna bila borba da se grad sačuva i obrani, kao i mnoge žrtve, ako u njemu neće živjeti Vukovarci, oni koji su ga branili i koji ga vole.
U Vukovaru žive i oni koji su ga razarali, a koji su abolirani. Uspoređuje ga s Hirošimom, tvrdeći da je na njega palo sve, osim atomske bombe. Ističe da se svake godine obnovi određeni broj zgrada, ali su posljedice razaranja još uvijek vidljive i da se po nečijoj želji ulice na brzinu presvlače novim slojem asfalta, kako bi se sakrili tragovi zlodjela. Najviše ga brine to što ljudi postaju ruševine, beznađe i sivilo su na njihovim licima. "Sadašnja situacija u gradu je kaotična, nema gradskog vijeća, ljudi nemaju nikoga tko bi ih poveo i pokazao im izlaz iz tame.
Trajna djela milosrđa
Najteže pogođena populacija su ratni branitelji. Osjećaju se izdanim i prepuštenim samim sebi, kao da su vodili nekakav privatni rat, a branili su svoj rod, dom i život. Ispočetka su se branili golim rukama jer nisu imali oružje, ali imali su krunicu. Mnogi ju nisu znali moliti, ali su je nosili oko vrata. Molile su njihove majke, sestre i žene i Hrvatska je tada bila opasana jednom velikom krunicom. Po mišljenu duhovnih otaca našeg vremena, Hrvatska je obranjena zahvaljujući čudu molitve krunice. Danas se hrvatski branitelji u očaju pitaju zašto se kriminalizira sveti, obrambeni rat." Fra Vjenceslav Janjić kaže da svaka medalja ima dvije strane, pa su zbog progona i tjeralica postali ujedinjeniji te mnogo očekuju od izbora početkom veljače, kada glasuju za Gradsko vijeće. Vukovaru, prema njegovim riječima, trebaju snažni, vjerodostojni ljudi kojima bi narod vjerovao i koji bi im osigurali ljepšu budućnost, dobri projekti i mediji sa svojim pozitivnim praćenjem. U takvoj ga stvarnosti osnažuje skorašnji posjet Svetoga Oca našoj zemlji, koji će kao veliki prijatelj donijeti riječi utjehe, te djelatna ljubav svih Hrvata prema Vukovaru, a kojoj svjedoči kao ravnatelj Caritasa Vukovarskog dekanata, koji se nalazi u sklopu njegove župe. Caritas obuhvaća deset župa i ima dvije tisuće registriranih korisnika kojima redovito pomaže, a od kojih je više od dvadeset posto pravoslavnih vjernika. Pomoć je najpotrebnija djedovima i bakama, koji su ostali čuvati domove, hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima te onima koji su ostali bez posla. "Nama su najviše na srcu hrvatski branitelji i njihove obitelji i smatramo svojom svetom dužnošću pomoći im i pokazati da njihova borba nije bila uzaludna." U Caritasu je deset marljivih volontera i korisnici ne dobivaju novac već hranu, odjeću, obuću, kućne potrepštine, plaća im se struja, plin, voda, kupuje ogrjev i dr. Naglašava da Vukovar nije zaboravljen i da Hrvati iz domovine i svijeta svakog dana misle na njega i nude svoju pomoć. Ona stiže iz Floride, Međimurja, Dubrovnika, Poreča, Pule, Zadra... "U Vukovaru doživljavam svu ljubav Hrvata prema Hrvatskoj. Dovoljno je zavapiti: 'Vukovar treba pomoć!' i čitava domovina se digne na noge. On je veliko čudo i nada jer uspijeva ujediniti iseljenu i domovinsku Hrvatsku, a što je devedesetih godina prošlog stoljeća moglo učiniti nastojanje hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana."
"Dobro se dobrim vraća"
O. Janjić pripovijeda i o djelu milosrđa svoje poznanice, bake Slavonke, koja živi u Zagrebu. Kad je iz medija saznala da pater treba pomoć, nije dugo razmišljala. Zbog male mirovine nije mogla odvojiti veću svotu novca, pa je svojim Vukovarcima poslala najvrednije od najvrednijeg, veliki dukat koji je dobila u miraz. Nesebična gesta te zagrebačke Slavonke osobito je znakovita kad se zna da Slavonci brižno čuvaju svoje dukate, gaje prema njima posebne osjećaje, jer su baštinjeni od baka i mama te doneseni u brak kao miraz. Više su od običnog zlatnika, znak su obiteljskog bogatstva, slavonske raskoši i ponosa. Sretno je stigao na adresu Caritasa, a što o. Janjić drži čudom, jer ga je baka poslala u običnoj omotnici za pisma, uz deset stranica ručno ispisanog teksta. "Taj dukat i danas čuvam, jer se u Slavoniji dukati prodaju kada je sve prodano i ništa se više ne posjeduje. Čuvam ga kao simbol jedne velike ljubavi obične 'žene iz evanđelja', čije je slavonsko srce širom otvoreno za Vukovar". Primjer preobilne dobrote prema bližnjemu je i baka iz okolice Đakova koja je svoju malu mirovinu, od sedam stotina kuna, sav svoj žitak (život i imetak), jer joj o tom novcu ovisi život, darovala Vukovarcima. Zahvaljujući dobročiniteljima diljem svijeta Caritas je nahranio šest tisuća ljudi i nitko Božić nije dočekao u tami i praznog stola. Zagrebački novinar poslao je uime udruge čiji je član veću svotu novca, uz riječi: "Ne bih mogao mirne savjesti blagovati božićni objed dok su Vukovarci gladni." Plodonosna je bila akcija Dobro se dobrim vraća, pokrenuta prošle godine u listopadu, u povodu Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, kao i ona 19 kuna u znak sjećanja na 19. obljetnicu žrtve grada za Hrvatsku, pri čemu su se posebno iskazali Siščani, koji su također prošli ratnu kalvariju. Žitelji Zadra i Zadarske županije svake godine svake godine organizirano putuju u grad heroj s punim kamionima. Njima i Dubrovčanima o. Janjić odaje posebno priznanje, jer jednako dišu i istinski su prijatelji grada na Dunavu. Zahvaljuje se svim dobrim ljudima i kaže da se osjeća počašćenim i gotovo nedostojim tolike majčinske ljubavi prema napaćenim Vukovarcima. "Hrvatima Vukovar znači sve, zajedno s njime plače čitava Hrvatska." Vjeruje da će se u njegovom gradu dogoditi nešto lijepo i plemenito, a što će pokrenuti i zbližiti hrvatski korpus. Svim srcem nastoji svoje sugrađane vjerom ojačati i duhovno obnoviti te im poručuje da se u "vukovarskom tunelu" nazire tračak svjetlosti i nade.

Objavljeno 05.02.2011.g., Izvor: Glas koncila - PRILIKA, Autor: Marija Samardžija