120 GODINA GOSPE OD HRASTA

Za  Hrvatsko Podunavlje se kaže da je područje od posebne državne skrbi, osobito nakon Domovinskog rata.  Koliko se tek može reći da je ovo isto područje, od davnina, područje od posebne Gospine skrbi.
Na više od sto kilometara, koje nazivamo Hrvatskim Podunavljem, nalazi se mnoštvo Gospinih svetišta i zavjetnih kapelica. Spomenut ćemo samo ona najpoznatija kao što su Aljmaš, Ilača, Bapska, Sotin i u novije vrijeme Gospa Fatimska, majka povratnika, u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje. Samo u gradu Vukovaru, uz već spomenutu Gospu Fatimsku, tu je Žalosna Gospa na starom katoličkom groblju, Kraljica mučenika u gradskoj četvrti Sajmište, a posebno  vrijedna spomena je slavljenica Gospa od hrasta na Priljevu. Upravo ovo skromno Gospino svetište slavi ove godine 120. obljetnicu.

Predaja govori da je «od davnina» na nekom hrastu u osami bila obješena Gospina slika, kao «zavjet za čudesno izbavljenja od krive osude i smrtne kazne». Slika je bila uvelike  štovana od pobožnog puka .Vjernici su na hrast vješali svoje zavjetne darove, a oko hrasta palili svijeće. Na traženje pobožnih Vukovaraca, tadašnji  đakovački biskup  Emerik Karlo Raffay (1816.- 1830.) daje dopuštenje, 23.srpnja 1821. godine, za   izgradnju kapele. Do njezine izgradnje dolazi  tek  1891. godine kad je hrast izgorio, a Gospina slika ostala neoštećena. Vukovarske plemenite  gospođe skupiše novac za njezinu izgradnju. Kapelicu je projektirao mađarski arhitekt Imre Moeller. Ova kapelica spada u najljepša djela  vukovarskog kasnog historicizma. Na kapeli su uočljivi i elementi tradicijskog graditeljstva. Blagoslov je uslijedio 8. rujna 1892. godine. Dakle, prije 120 godina!
Od 1914., na Malu Gospu, organizira se zavjetno hodočašće vjernika grada Vukovara koje traje  sve do nakon Drugog svjetskog rata kad su ga komunističke vlasti zabranile.

U Domovinskom ratu kapela je, kao i većina sakralnih objekata u gradu, razrušena, a slika je nestala. Prema sačuvanim fotografijama kopiju su dale napraviti i kapelicu obnoviti  članice  udruge «Hrvatska žena», ogranak Vukovar. Nakon njezine obnove ponovno započinju hodočašća svih triju vukovarskih rimokatoličkih župa i to u nedjelju nakon Male Gospe. Tako je bilo i ove godine. Rijeke hodočasnika slijevale su se kroz grad do Priljeva, na mjesto gdje se nalazi  lijepo obnovljena kapelica krajputašica. Smjestila se između starog toka Vuke i uz cestu  «žilu kucavicu»  koja spaja istok i zapad grada.

Nešto prije 16.00 sati, prema staroj tradiciji,  kreću  hodočasnici ispred svojih župnih crkava sa crkvenim barjacima, moleći Gospinu krunicu i pjevajući njezine pjesme. Najprije se u središtu grada spoje hodočasnici župa svetih apostola Filipa i Jakova i Kraljice mučenika sa Sajmišta. Prekrasna je slika kad se rijeka hodočasnika sa istoka  počne slijevati prema drugoj rijeci hodočasnika koja dolazi sa zapada, iz župe sv. Josipa Radnika, u Borovu naselju.

Kad se te dvije  gradske rijeke hodočasnika spoje kod Gospine kapelice na Priljevu tad započinje zajedničko euharistijsko slavlje, oko 17,00 sati.
Svake godine druga župa preuzima organizaciju. Ove je godine bila na redu upravo župa sv. Josipa Radnika, kojoj i teritorijalno pripada ovo Gospino svetište. U njoj se i čuva i kopija  Gospine slike.  Mladi  u narodnim nošnjama i ove godine doniješe preslik zavjetne slike. Euharistijsko slavlje suslavili su župnici svih triju gradskih župa i domaći stalni đakon Emerik Damjanović. Ove je godine propovijedao župnik župe sv. Josipa Radnika, fra Vjenceslav  Janjić. U svojoj propovijedi fra Janjić je naglasio, kako je grad Vukovar u Domovinskom ratu dobio, uz Gospu od hrasta, još dvije posebne svetinje. To su Vukovarski ranjeni Isus, koji se čuva u crkvi sv. Filipa i Jakova, i Gospu Fatimsku, majku povratnika, koja se čuva u njezinu svetištu u Borovu naselju. Ranjeni Isus je simbol stradanja vjernika Hrvata u Domovinskom ratu, a Gospa je simbol njegove pobjede. Kad su svi nesrbi 1991. godine bili protjerani iz grada na Dunavu Gospa Fatimska je odlučila ostati i čekala  je  punih osam godina po ruševinama njezina svetišta u Borovu naselju na povratak svojih protjeranih sinova i kćeri. Stoga se ona u Vukovaru i časti kao Majka povratnika. Vukovar je pobjednik, iako je bitku izgubio, upravo stoga  jer je bio žrtva!

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 9.9.2012.g.