JE LI VUKOVAR SRPSKI GRAD?

U Vukovaru je 15. studenog, u Pastoralnom centru «Sv. Bono» održan 15. po redu znanstveno-stručni skup  pod radnim nazivom: «VUKOVAR 91.- ISTINA I / ILI OSPORAVANJE IZMEĐU ZNANOSTI I MANIPULACIJE». Organizatori su bili Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i njegov Područni centar Vukovar. Na ovom skupu čulo se dvadesetak predavanja i priopćenja i na kraju je uslijedila vrlo sadržajna rasprava. Domaćinstvo je pružio Franjevački samostan Vukovar.
Zbog neprestane jurnjave za vremenom mnoga su predavanja morala biti skraćena, a neka su se čula samo u obliku priopćenja. Jedno od njih je  vrlo zanimljivo i nadasve aktualno priopćenje dr. Dražena Živića, znanstvenog savjetnika  Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar- Područni centar Vukovar, o tome: «Je li Vukovar srpski grad?» Naime, komentirajući tvrdnju novinara Michaela  Martensa, iz prestižnog njemačkog dnevnog lista FAZ-a, da u Vukovaru danas živi više Srba nego prije deset godina, srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić izjavio je: «Tome je tako, jer je Vukovar bio srpski grad! Tamo se Hrvati nemaju što vraćati!» Nakon što je ta izjava uzburkala svekoliku hrvatsku javnost, uslijedila je isprika srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića da je njegova izjava istrgnuta iz konteksta, te da je nesporazum u velikoj mjeri otklonjen u razgovoru s veleposlanikom Hrvatske u Beogradu Željkom Kuprešakom. Nikolić je nadalje kazao za srpski Tanjug «… da je također u svojoj  kampanji govorio da su Knin i Vukovar bili srpski gradovi po strukturi stanovništva, a ne u nekom drugom kontekstu!»
Izjava srbijanskog predsjednika na tragu je, također, nedavnog istupa srpskog povjesničara Jovana Pejina, koji je u emisiji hrvatske javne televizije «In medias res» 20.3.2012. godine , posvećenoj rehabilitaciji četništva u Srbiji, između ostalog izjavio: «Vukovar je bio srpski grad!»
Dr. Živić je u svom izlaganju faktografski pokazao da: «Unatoč dinamičnom demografskom razvoju i značajnim promjenama u narodnosnom sastavu stanovništva, Vukovar je prema rezultatima svih popisa stanovništva u 20. st. imao relativnu, a u nekim popisima kao što su bili 1948., 1953. i 1961., i 2001. godine, i apsolutnu (natpolovičnu) većinu hrvatskog stanovništva!»
Jedan drugi autor, Isusovac dr. Ivan Horvat, je u jednoj svojoj analizi još više pobio Nikolićevu tezu napisavši da je Vukovar u posljednjih 20 popisa pučanstva uvijek imao makar relativnu većinu u odnosu na Srbe!
Dr. Živić je nadalje naglasio: «Nema sumnje da su potonje izjave, bez obzira na njihovu dnevno-političku  interpretaciju, snažan prilog oživljavanju velikosrpske ideologije koja već više od dva stoljeća predstavlja ishodište i podlogu suvremene srbijanske državne i nacionalne politike, naročito politike teritorijalnog ekspanzionizma, pri čemu se radi opravdanja ekspanzije  akteri/nositelji velikosrpstva od Ilije Garašanina i njegovih Načertanja iz 1884. godine, preko Vuka Štefanovića Karadžića i njegova spisa Srbi svi i svuda iz 1849. godine, Nikole Stojanovića i njegova teksta: «Do istrage naše ili vaše» iz zagrebačkog Srbobrana iz 1902., antropogeografije Jovana Cvijića na prijelazu iz 19. u 20. st. te Stevana Moljevića i Homogene Srbije iz 1941. godine, pa sve do Memoranduma srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine, i političkog i državnog režima Slobodana Miloševića, često posezali za obmanama, krivotvorinama i manipulacijama, tj. neznanstvenim i kvazidemografskim argumentima. Svrha takvog postupka bila je «umjetno» povećati broj Srba na nekom području, kako bi se kasnije opravdalo «prisajedinjenje» tih područja matici Srbiji!»
Izjava srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića da je «Vukovar po strukturi stanovništva bio srpski grad» ne samo da ne odgovara demografskim  činjenicama, nego otvara i nove stranice moguće krize i sukoba! – ustvrdio je dr. Živić i nastavio. «Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio je 1998. godine kapitalno etnodemografsko djelo - Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. godine po naseljima. U pet opsežnih knjiga nalaze se podaci i procjene vjerskog i narodnosnog sastava stanovništva Hrvatske - ukupno, po bivšim općinama i naseljima. Tako je dobivena iznimno  detaljna i prilično pouzdana narodnosna karta Hrvatske. Autori su ovog izdanja uložili popriličan trud kako bi ustanovili narodnosni sastav Hrvatske za prvu polovicu 20. stoljeća tijekom koje u popisima stanovništva, kako u Austro-Ugarskoj monarhiji 1900. i 1910. tako i u Kraljevini SHS/ Jugoslaviji 1921. i 1931. godine, nisu postavljana pitanja o narodnosnoj pripadnosti nego samo pitanja o materinskom jeziku i vjerskoj pripadnosti, pa se narodnosni sastav stanovništva za te godine može ustvrditi samo sporednim putem, odnosno, procijeniti usporedbom podataka o jeziku i vjeri. Tek s popisom stanovništva iz 1948. godine u popisnice se uvodi i pitanje o narodnosnoj pripadnosti, premda i nakon te godine postoje stanovite poteškoće oko utvrđivanja stvarnog narodnosnog sastava stanovništva, jer između pojedinih popisa postoje razlike u metodologiji popisa, naročito u obradi i objavljivanju podataka vezanih uz narodnosnu sliku naseljenosti. No, navedene metodološke poteškoće nisu prepreka utvrđivanju narodnosnog sastava stanovništva, ali ipak upozoravaju na stanoviti oprez pri njegovoj interpretaciji.»
Ratne godine 1991.  u Vukovaru ukupan broj stanovnika iznosio je 44639, od tog broja Hrvata je bilo 21065, Mađara 694, Nijemaca 94, Rusina i Ukrajinaca 1428, Srba 14 425, Jugoslavena 4335, ostalih i nepoznato 2578. Izrečeno u postotcima to izgleda ovako:
Hrvata 47,2 posto, Mađara 1,6, Nijemaca 0,2, Rusina i Ukrajinaca 3,2 ,Srba 32,3, Jugoslavena 9,8, ostalih i nepoznato 5,8 posto!
S tom strukturom je Vukovar dočekao Srbijansku oružanu agresiju 1991. godine!
(Izvor: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880.- 1991. po naseljima. Knjiga 5, DZSRH, Zagreb, 1998. str. 3333.)
I da zaključimo! Srbi u Vukovaru  postali su druga po brojnosti etnička skupina tek nakon Drugog svjetskog rata i to zahvaljujući gotovo potpunom demografskom regresu Nijemaca, ali unatoč tome nikad nisu prešli trećinu ukupnog stanovništva grada. Ovo vrijedi i za najnoviji  popis pučanstva iz 2011. godine!

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 23.11.2012.g.