Poštovani čitatelji, pred nama je najradosnije vrijeme crkvene godine. Ove godine advent ili došašće započinje 29. studenog, prvom nedjeljom došašća. Isus iz Nazareta već je jednom došao na ovaj svijet. Od njegova rođenja brojimo godine nove ere. Prema kršćanskom vjerovanju on će ponovno doći na svršetku svijeta. Kad će to biti? Sveto Pismo odgovara da to niti anđeli njegovi ne znaju. Stoga nam je bdjeti i biti budni!
Upravo to je i poruka svakog došašća. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnja sabranost.  Kršćani u došašću bdiju da prepoznaju Boga koji dolazi. Njegov dolazak je uvijek nov i uvijek mlad. To pokazuju i simboli adventa. Preporučujem, posebno u onim obiteljima koje imaju djecu predškolskog i školskog uzrasta, da se malo potrude i da pokušaju zajedno s djecom uprisutniti radosno ovogodišnje iščekivanje. Vanjski ugođaji kod djece igraju važnu ulogu. Sve smo više vizualni tipovi. Utrnimo tih večeri televizore i računala, pa ako treba i kućnu rasvjetu, jer igra svjetlosti i tame u ovom vremenu igra veliku ulogu.

U došašću su svakog jutra zornice, puku i djeci omiljele rane mise. Zornice se još nazivaju i rorate, što u prijevodu znači bdijte! One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Odričemo se djelomično od sna da bi zadobili vječni život. Zornice obično započinju u šest sati ujutro. U našoj župi zornice započinju u sedam sati ujutro kako bi školska djeca stigla na vrijeme u školu. Jedna naša firma i ove će godine nagrađivati one najmarljivije polaznike. Tu je i neizbježni sveti Nikola koji nagrađuje djecu. Tu je i dijete Isus koji neprestano ponavlja: "Pustite malene k meni!" Sve to ima svoju draž!
Uz romantične zornice tu je i adventski vijenac, kojeg će u božićnom vremenu zamijeniti zeleno žito u tanjuru. U novije vrijeme u našim obiteljima sve je prisutnija i Ruža jerihonska, kojoj neki pripisuju i čudotvorna svojstva. O svemu će ovdje biti govora. Nemojmo kupovati gotove proizvode nego ih zajedno s djecom sami izrađujmo. To je prigoda i nama starijima da malo smirimo živce, malo se opustimo i da se pokušamo igrati s djecom. Ne treba nam puno novaca, treba nam samo malo dobre volje. Pokušajmo sve ove simbole adventskog vremena nabaviti sami. Uštedjet ćemo, a svojoj djeci i unucima priuštiti bezbroj radosti. Za adventski vijenac potrebna nam je jedna malo deblja grana koja se da savijati. Od nje napravimo krug i taj krug omotajmo slamom koju pričvrstimo savitljivom žicom ili konopom. U granu zakucamo četiri čavla za četiri svijeće. Još nam treba, za dekoraciju, zimzeleno granje kojeg, hvala Bogu, ima posvuda oko nas. Vijenac je nekoć bio, kao i danas, simbol pobjede. Sjetimo se samo pobjednika formule 1, trke motorista, olimpijskih pobjednika i slično. I adventski je vijenac simbol borbe i pobjede svjetla nad tamom.

Adventski vijenac je zelen i okrugao. Zelenilo nam želi poručiti kako je Isusov dolazak uvijek mlad, a okrugli oblik poručuje kako je njegov dolazak svake godine uvijek ispunjen novom radošću i pozitivnim iščekivanjima. Na njemu su četiri ljubičaste svijeće koje označuju četiri tjedna iščekivanja. One su ljubičaste boje jer ljubičasta boja označuje boju nade. Neki naši sunarodnjaci stavljaju četiri svijeće sa bojama hrvatske trobojnice. Ni to nije loše!
Adventski vijenac u našim obiteljima zamijenit će zeleno žito u tanjuru. U našim krajevima dva su nadnevka kad se preporučuje sijanje žita u tanjure. Neki to čine već na sv. Barbaru, 4. prosinca, dok drugi to čine na sv. Luciju, 13. prosinca. Ja bih preporučio ovaj prvi nadnevak, ako radi ničega drugog, da imate vremena za popravni ako vam ne uspije prvo sijanje. Važno je da zrnje žita bude zdravo i netretirano. Treba ga dan ranije staviti u vodu da ono koje nije zdravo ispliva na površinu. Njega treba baciti. Ono koje je ostalo na dnu posude znači da je zdravo. U tanjur treba također staviti plodnu zemlju. I nju je potrebno malo zagrijati u toploj sobi. Kad pšenica nabubri tek se onda stavlja u tanjur sa zemljom. Važno je žito držati u toploj sobi sa puno svjetlosti. Ako nam pšenica brzo iznikne i postoji opasnost da preraste  postoje dva rješenja da se uspori rast. Prvi je da ju podšišamo, a drugi da tanjur sa pšenicom stavimo u hladnu sobu. Bilo bi dobro da svako dijete ima svoj tanjur pa da se natječu čiji će urod biti bolji. To isto vrijedi i da se djeca iz susjedstva natječu i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Običaj sijanja pšenice potječe iz poganskih vremena kad se pokušalo odgonetnuti kakav će biti urod pšenice. Kad pšenica naraste, oko nje se veže vrpca od hrvatske trobojnice. Uz običaj sijanja pšenice vezana je i jedna biblijska legenda. Kad je nazaretska obitelj Josipa, Marije i Isusa, morala bježati u Egipat na magarcu od okrutnog kralja Heroda koji je želio ubiti dijete Isusa, novorođenog kralja, bježali su kroz pustinju da bi išli što kraćim putem. Kaže ta legenda da je uz put rasla zelena pšenica. Kad su Herodovi vojnici pošli u potjeru za nazaretskom obitelji, pitali su slučajne prolaznike jesu li vidjeli kakvu obitelj na magaretu. Ljudi su odgovarali da su prošli tim putem kad su oni sijali žito. Budući da je žito već bilo naraslo, vojnici su se neobavljena posla vratili k Herodu. Ova će nam pobožna legenda pomoći kod još jedne biblijske legende, a riječ je o Ruži jerihonskoj.

Na sv. Barbaru u našoj Slavoniji susjedi dolaze jedni drugima i govore: "Hvaljen Isus! Čestitamo vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!" Ukućani odgovaraju: "Živ ti bio ili živa ti i zdrava  bila!" Tada domaćin donese slavonsku kobasicu da se počaste. Djecu pak domaćini daruju prikladnim darovima.
Nismo zaboravili niti sv. Luciju, 13. prosinca. Rekosmo da se i na sv. Luciju sije pšenica kao simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a ujedno služi i kao ukras. Pšenica bi rasla sve do Božića. Često se ukrašavala hrvatskom trobojnicom. Usred žita stavi se čaša prigodom sijanja. U tu čašu stavljamo jabuku ili pak tri svijeće koje gore kod blagovanja božićnih objeda. Nakon Božića pšenicu bi stavljali pod voće ili pak u žito da pridonese boljem rastu pšenice. Budući da je sv. Lucija zaštitnica očiju, taj dan žene ne rade ručne radove. Od sv. Lucije do Božića ostalo je dvanaest dana. U Slavoniji postoji običaj promatranja vremena. Svaki dan do Božića nam kazuje kakav će biti koji mjesec iduće godine. Djevojke upisuju na jedanaest papirića imena momaka koji im se sviđaju, jedan ostave prazan. Svaki dan zapale po jedan papirić ne gledajući koje ime na njemu stoji. Onaj koji ostane posljednji bit će njezin momak. Ako ostane prazan papirić neće se udati slijedeće godine.
Većina predbožićnih i božićnih običaja dolaze nam iz germanskih krajeva. Slaveni su ih jednostavno prihvatili kao svoje. Takav običaj je i Ruža jerihonska. Njezino se ime spominje i u Bibliji, upravo na onom mjestu kad je Herod želio ubiti Isusa, jer se pročulo da je Isus novorođeni kralj. Stoga se Herod preplašio za svoje kraljevstvo i htio je ubiti tog novorođenog kralja. Već smo rekli, pišući o žitu, da je Ruža jerihonska cvala uzduž puta kud je trebala proći nazaretska obitelj na putu u Egipat. Predaja kaže da ju je Gospa blagoslovila i podarila joj dug život. Kažu da može živjeti jedan ljudski vijek ukoliko se s njom postupa ispravno. Stručnjaci kažu da odgovor za njezin dug život treba tražiti u snu koji bi trebao biti duži nego život. Svakako treba proći najmanje tri tjedna do ponovnog zalijevanja ruže vodom. Ako želite da se ona brzo probudi uzmite malo topliju vodu i ona će brže oživjeti. Ne treba se bojati da će uvenuti. Preporučljiva je toplina vode oko 25° Celzija. Križari su je donijeli u Europu. Najviše se rasprostranila u Bavarskoj i drugim krajevima u kojima obitavaju pretežito katolici. Posebno je prikladan poklon za Božić, jednako kao i budućim majkama. Kad trudovi počnu ružu treba zaliti. U roku od osam sati ona će oživjeti i zazeleniti. Ako se posreći, možda i procvjeta. Ta ruža prati dijete čitavog života u svim njegovim životnim zgodama i nezgodama. Idealan je poklon koji simbolizira ljubav, sreću, uspješnu budućnost i vječnost. Svaka bi obitelj trebala imati ovu ružu, jer donosi sreću i blagoslov. Zatvorena ruža tjera insekte, kad se otvori i zazeleni poboljšava zrak u sobi. Ona skuplja i dim u zatvorenom prostoru. Kažu da pomaže i kod nesanice. I u nas je popularna i tražena. Cijena joj je oko sto kuna. Zainteresirani neka se jave u naš župni ured.

Božić je blagdan darivanja. To ćemo čuti puno puta u promidžbenim spotovima tjednima prije Božića. Ponekad se govori o "božićnoj bajci",  o "božićnoj čaroliji" o "Djedu Božićnjaku" ili pak "Djedu mrazu"! Uz sve ove mitološke likove ide i snijeg, kao i saonice natovarene poklonima koje voze sobovi. Razočaranje je tim veće ako nema snijega! U katoličkoj predaji darove donosi sv. Nikola i "Dijete Isus"! I uz život sv. Nikole vezane su legende. Tako, prema jednoj od njih, je Nikola potajno u noći donosio darove za tri sestre koje su bile pred udajom. Budući da su bile siromašne, otac im nije mogao kupiti miraz. Tako je nezgodnu obiteljsku situaciju spasio sv. Nikola svojim darovima. U Italiji je poznato da božićne darove donosi "Mali Isus". Djeca tjednima prije Božića pišu malom Isusu što bi željeli da im on donese. I upravo u Badnjoj noći stižu željeni darovi. U potrošačkom društvu slika malog Isusa koji dijeli darove je gotovo nepoznata. Više odgovara dječjoj mašti "Zvončići, zvončići", bijeli snijeg i vranac, te saonice. Pitala me mala Tea, naša Zagrepčanka, koju sam nenadano sreo u Lichtenstein-u, razgledavajući "Božićnu čaroliju" u glavnom gradu Vaduzu, punu svjetla i blještavila: "Gdje je ovdje mali Isus?"
Bilo kako bilo, omogućimo našoj djeci i unucima da ne odrastaju prebrzo u svijetu odraslih, neka i oni imaju kakvo takvo djetinjstvo. Svakako prije Badnjaka pisat ću i o Božićnim običajima. Želio bih da roditelji, djedovi i bake, zajedno s djecom i unučadi, izrađuju božićne jaslice, kite bor i slušaju kako su se upravo oni nekoć pripremali za Božić i kako su ga slavili. Vratimo Božić mlađim generacijama, tada oni neće imati razloga pitati: "Tko nam je ukrao Božić"?