DOŠAŠĆE I BOŽIĆ U NAŠOJ ŽUPI
Poštovani čitatelji našeg portala najprije Vas želim srdačno pozdraviti. Vidim da broj posjetitelja iz dana u dan raste. To nas potiče da još više budemo aktualni i raznovrsni. Za naš najradosniji i najraspjevaniji blagdan pripremali smo se kroz četiri nedjelje Došašća. Mise zornice kroz ova četiri tjedna Došašća slavljene su u sedam sati ujutro. Razlog tomu je što polaznici dviju osnovnih škola na području naše župe rado dolaze na zornice ,a nakon njih odmah idu u školu na nastavu. Zornice su bile jako dobro posjećene. Tomu je pogodovalo i suho i ne baš hladno vrijeme. Za svaku pohvalu je dječji zbor " Gospine zvjezdice" koji je pjevao kod svake zornice,a časna sestra Danijela ih je pratila. Firma Boso nagrađivala je one najrevnije. Kad bi neki od polaznika skupio šest pečata za marljivo sudjelovanje kod zornica dobio bi od našeg sponzora pola litre cole ili slatku čokoladu. Sveti Nikola nam nije došao na uočnjicu njegova spomen dana, ove godine to je bilo 6. prosinca, nego na zadnju zornicu na Badnjak. Razlog nam je protumačio naš župnik rekavši kako nas, koji smo bili revni u pohađanju zornica, ne nagrađuju niti "Djed Mraz", a jednako tako ni " Djed Božićnjajk" nego Mali Isus. I tako je i bilo. Na Badnjak ujutro, kod zadnje ovogodišnje zornice, stigao nam je sveti Nikola u pratnji dvojice svojih sluga i podijelio nam obilne darove. Naši veliki dobročinitelji iz Njemačke, iz Udruge "WERKE STATT WORTE ", što u prijevodu znači:" DJELA UMJESTO RIJEČI" nagradili su naše marljivo sudjelovanje u adventskim događanjima. Na Badnjak navečer, u 18 sati, izviđači iz Jarmine i ove su nam godine donijeli Betlehemsko svjetlo, koje je iz Betlehema preko Beča stiglo u naš Zagreb. Potom je uslijedio prigodni program kojega je pripremila naša časna sestra Danijela, uz svesrdnu pomoć, č.s. Ljilje. Cjelokupan program trajao je manje od pola sata. Potom je uslijedila dječja polnoćka. Naša velika crkva Gospe Fatimske bila je dupkom ispunjena . Točno u ponoć započela je ona prava misa polnoćka. Crkva je bila ponovno dupkom puna tako da su neki, što iz komotnosti, što zbog pomanjkanja mjesta za sjedenje, ostali vani. Pjevanje božićnih pjesma pratio je tamburaški sastav a veliki crkveni zbor je pjevao pod ravnanjem maestra Danijela Služeka. Po starom slavonskom običaju naši pateru su nam na kraju ponudili kuhano vino i rakiju da se ugrijemo i da zajedno proslavimo Isusovo rođenje. Bilo je prilike i za slavonsko kolo što su mnogi i iskoristili da se uhvate jedni do drugih i da zaigraju. Kao i uvijek u takvim prigodama najzanimljivije je bilo "napjevavanje " muškog dijela kola sa ženskim dijelom. Sve u svemu bilo je sve u najboljem redu. Naši tamburaši nastupit će i na Stjepanje, kod mise u jedanaest sati, jer jedan od njih nosi ime Stjepan.
AUTOR: fra Vjenceslav Janjić
|
