TRAGOVIMA DIVE GRABOVČEVE I HAJDUKA MIJATA TOMIĆA

Doljani su zavičaj prekaljenog kapetana Dunavske  plovidbe Vukovarčanina Ivana Mijića. Prije dvije ili tri godine obećao nas je povesti u svoje rodne  Doljane. Naša vukovarska ekipa se složila da to bude baš ove godine na uočnjicu blagdana sv. Ilije proroka, 19. srpnja, zaštitnika Doljana i čitave Bosne i Hercegovine. . Nakon svega što smo obišli za dva dana možemo reći da se naš vodič jednako dobro snalazi po  bosansko-hercegovačkim vrletima kao i pored  dunavskih klisura. Od susretljivih i razgovorljivih mještana saznadosmo da postoje dvoji Doljani, kao i dvoji Sovići. Jedni pripadaju Jablaničkoj općini, a drugi općini Grude. Ovdje je granica i dviju županija: Zapadno – bosanske i Hercegovačko- Neretvanske.   Tamošnji stanovnici tvrde  za sebe da su upravo oni ono slovo " i" koje dijeli u  nazivlju Republiku Bosnu i  Hercegovinu. Za onoga  koji prođe kroz  široka Sovićka vrata naši  domaćini kažu da je "otišao  u svijet bijeli !" I stvarno kad prođete Sovićka vrata kao da ste došli u drugu državu. Odmah pred vama pukne pogled na prekrasni  nacionalni park Blidinjsko jezero, cesta i prilazi asfaltirana, postavljeni  prometni znakovi, smjerokazi,  a sa lijeve i desne strane načičkale se vikendice kao u neka stara dobra  vremena stada ovaca. Tu je i nekoliko hotela koji, na prvi pogled, podsjećaju na nekadašnje pastire koji budno bdiju nad svojim stadom,a to su mnoštvo vikendica oko njih. Ovdje je jako razvijen zimski turizam,a ljetni nešto manje. Divlja gradnja, ali se ipak poštuju neki nepisani dogovori. Vozeći se dolinom kroz uši mi odzvanja pjesma  pastirice iz Ramske doline : " Oj Kupresu bez bijelog stada, vraća ti se tko tebi pripada!"... Pjesma nadalje kazuje: "Protjerala braća u svijet bijeli, svaki Hrvat vratiti se želi.!" Kao da su  riječi ove pjesme bile i djelomično nadahnuće  i ideja vodilja  fratru fra Josipu Ćavaru, u narodu zvanom Serđo, čovjeku rođenom u ovom kraju, koji za nekoliko dana odlazi u Zagrebačku Dubravu odgajati nove mlade fratre. On je predslavio, sa još petnaest svećenika, svečano misno slavlje ispred župne crkve sv. Ilije, proroka. Domaći i iseljeni Doljani zauzeli su  sva sjenom pokrivena mjesta u lijepom i prostranom crkvenom dvorištu. Gledamo automobilske oznake. Najviše je onih domaćih što neodoljivo podsjećaju na luđačku košulju, čitaj domaćih bosansko-hercegovačkih tablica- slova i brojke. Tu su još i oni pridošli  iz Austrije i Njemačke, te Splita, Zagreba, Koprivnice, Dubrovnika. Došli ljudi na svoja stara ognjišta. 

U svojoj prigodičarskoj propovijedi mladi fratar govori o liku i djelu Ilije proroka. Što nam Ilija želi poručiti za naše vrijeme, upitao se mladi fratar, i sam odgovorio: Čitav svoj život Ilija revnuje  za ispravnu vjeru, vjeru u jednoga Boga, koji je gospodar svega. Imao je čast razgovarati sa samim Bogom. Bio je čovjek nadljudske snage, upravo zato jer je bio čovjek Božji. Nasuprot Iliji su lažni proroci koji šire na sve strane krivi nauk i mnoge neoprezne zavode u bludnju i bezvjerstvo. Takvi su bili i Baalovi svećenici koje je dovela poganska kraljica   Jizabela. Danas u našim Doljanima možemo uočiti tu jednu sličnost sa sv. Ilijom i njegovom sudbinom. Morali smo ostaviti svoj rodni kraj da bi spasili goli život. Otet nam je zavičaj, a s njime i tolike uspomene. Stan je naš razvrgnut i bačen daleko, kaže pslamista. Neki zlobni ljudi su nas stoljećima tjerali sa ove lijepe naše rodne grude koju nam je sam Bog dao. Mrzitelji su nam željeli uzeti i zemlju i ponos, budućnost i nadu. I ne samo da su ubijali i uništavali, gazili i palili, oni su željeli da nas zauvijek nestane sa ovih prostora. Danas dok stojimo oko Ilije mi im poručujemo , zaključio je propovjednik,: Možete nam uzeti  i kuću i zemlju, ali nam vjeru i naš ponos nikada  nećete uzeti!
Župa Doljani u brojkama

Moji sugovornici, don Ivan Marijanović, salezijanac, i don Pero Miličević, svećenik mostarske biskupije,  koji uskoro odlazi na studij crkvenog prava u Rim, iznose nekoliko statističkih podataka o župi. Kažu da prvi pisani dokumenti o župi sežu i u Rimsko doba. Ovdje se nalazi sačuvan veliki broj stećaka. Župa je  ponovno uspostavljena 1882. godine. Do sada su u župi bila 44 župnika. Najnoviji župnik je fra Ivan Pervan , koji je došao u župu prije dan i pol, kako sam kaže.  Župa je iznjedrila sedam svećeničkih zvanja, dvije časne sestre , četvorica bogoslova spremaju se za svećeničku službu. Iseljavanje je  jako primjetno kao i posvuda u nas.
Narodni junaci vraćaju vjeru u bolje sutra
Na mjesnom groblju sv. Ilije pohodismo i stećak  hajduku iz Osmanlijskih vremena Mijata Tomića. Rođen je ovdje 1610. godine,a ubijen nakon izdaje, 1656. godine. Na stećku stoji upisano: " Pa ja odoh potražiti pravde u bogaze i tijesne klance!" Borio se za povratak svoga hrvatskog naroda na njegova vjekovna ognjišta. Ovaj je narod doista nekoliko puta stradao  u svojoj burnoj i teškoj  povijesti. Uz one progone" za vrijeme turskog vakta " povijest bilježi pokolj od šestog listopada 1942. godine kada su četnici ubili 48 Doljana. U ovom ratu i poraću ubijena su 162 mještanina.

Za Mijata Tomića stoji zapisano da je bio povijesni lik, kao i za Divu Grabovčevu. Narodna je  predaja, kroz stoljeć, uz njihove živote vezivala  i mnoge legende, ali to ne znači da su to epski mitovi. Diva Grabovčevu bila je djevojka iz hrvatskog naroda koja je živjela u 17. st. U to vrijeme ovim krajevima haračili su Turci. Mladi Tahir –beg Kopčić sa Kupresa zaljubio se u prelijepu pastiricu Divu, čijoj ljepoti nitko nije mogao odoljeti, i želio ju je imati za ženu. S obzirom da je Diva bila strogo odgojena od svojih katoličkih roditelja nije se željela udati za inovjerca. Osim toga jako je puno držala do svog djevičanskog ponosa. Kad mu se nije htjela podati ubio ju je u planini ubodom noža. O njezinoj hrabrosti govore tolike pjesme. Popularni pjevač Marko Perković- Thompson snimio je 2006. godine album pod nazivom "Bilo jednom u Hrvatskoj", na kojoj se nalazi i pjesma "Diva Grabovčeva!" Pjesma  govori o njezinoj hrabrosti u svjedočenju vjere i moralnih vrijednosti , te tragičnoj sudbini. Narod je na tom mjestu podigao njoj u čast spomen obilježje. Radi se o brončanom spomeniku Kuzme Kovačića iz 1998. god. Svake godine na prvu nedjelju nakon Petrova na ovom se mjestu okupi i po desetak tisuća Divinih štovatelja. Tako je bilo i ove godine.  Ljudi je ovog kraja smatraju  mučenicom vjere i djevičanske čistoće.
Treća živa legenda ovog kraja je svakako fra Petar Krasić, franjevac hercegovačke provincije. On je na obroncima Čvrsnice sagradio prelijepo zdanje crkvu i kuću molitve. <tu je i muzej suvremen umjetnosti. Znamenit je to fratar. O njemu najviše svjedoče njegova djela. Već za života svrstavaju ga u velikane ovog kraja. Fra Petar nam veli da je nekoć na Blidinjskom polju paslo i do stotinu tisuća  ovaca, na  desetke  tisuća konja i krava. Danas obronke planine i zeleno polje umjesto ovaca krase vikendice i nekoliko hotela. Stari bi rekli : O tempora , o mores!"

Tekst i slike:
Vjenceslav Janjić

.

AUTOR: fra Vjenceslav Janjić