 1 Odvaljen kamen (Stjepan Lice) |
 2 Odvaljen je kamen s tvojih očiju. |
 3 Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan: svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči mogu i ukrasiti i oplemeniti. |
 4 A nad tobom uvijek bdije pogled pun ljubavi. |
 5 Odvaljen je kamen s tvojih ruku. Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane: da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe, jer nikada nisi sam. |
 6 Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet. |
 7 Odvaljen je kamen s tvojega srca. |
 8 Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno: da se ljubav prelijeva preko njega, da ne pristane ni na kakve zapreke. Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati. |
 9 Odvaljen je kamen s tvoje nade. |
 10 Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini: da onima koji dolaze, djeci svojoj, ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem da bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana. Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah. |
 11 Odvaljen je kamen s tvojega hoda. |
 12 Do tebe je da ideš neumorno: da ne dopustiš da tvoj korak išta smete i da ti svaki korak bude čovječan, da uvijek ideš u susret. Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku hiti k tebi. |
 13 Odvaljen je kamen s tvojih blizina. |
 14 Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen: da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi i da s nježnošću pristupaš svakom biću. Jer netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je ruku, nadohvat duše. |
 15 Odvaljen je kamen s tvoga vremena. |
 16 Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo: da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana, sućut u posudu svakoga susreta. Jer postoji netko u kome živiš novim životom i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću. |