2 Mnogo je zapuštenih njiva. Mnoge su obrasle trnjem.
3 Na mnoge je odbačen kojekakav otpad kao da nije riječ o zemlji. O tlu čijoj je plodnosti povjereno darivati i obnavljati život.
4 Mnogi kraj njih prolaze kao da ih i nema. Ni ne osvrnu se. I ne pomisle da je zemlji, svakoj zemlji, uz sunce, kišu i vjetar - uz Božju ruku - potrebna i ljudska ruka.
5 Ima ih i koji se jako uznemire pri pogledu na zanemarenu zemlju.
6 Ali ne pođu dalje od svoje uznemirenosti. Osim u svojim riječima. U srdžbi. I obezvređivanju. Onih drugih.
7 A ti...
8 Prije nego išta kažeš o ijednom zaraslom, napuštenom polju, prije nego što išta kažeš o nekome u vezi s njim, pa i prije negoli pođeš u vezi njega nešto učiniti...okopaj svoje srce.
9 Okopaj svoje srce. Okopaj ga pomno. S ljubavlju. Provjeri koje sjemenje udomljuješ u njemu. I čemu dopuštaš da se u njemu razraste.
10 Provjeri kojim kišama dopuštaš da padaju po njemu. Kojim vodama da po njemu teku, da provru iz njega. I kojem ga suncu otvaraš.
11 Okopaj svoje srce. I shvatit ćeš da si okopao ne samo zemlju nego i nebo.
12 A nakon što ga okopaš, znat ćeš što ti je činiti s drugim njivama. Kako ti valja prići srcima drugih.
