Polovini svoje duše i škrinji posebne srdačne ljubavi, svijetloj kraljici, zaručnici Kralja Jaganjca, gospođi Agnezi, preljubljenoj svojoj majci, i među svim drugima osobitoj kćerki, Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja njegovih službenica koje stanuju u samostanu Svetog Damjana u Asizu, šalje pozdrav i želi s ostalim presvetim djevicama pjevati novu pjesmu pred prijestoljem Boga i Jaganjca i slijediti Jaganjca kamo god pođe.
O majko i kćerko, zaručnice Kralja svih vjekova, ako ti i nisam pisala često, kako tvoja i moja duša jednako hoće i katkad poželi, nemoj se čuditi i nemoj nikad pomisliti da požar ljubavi prema tebi manje nježno gori u nutrini tvoje majke. Tomu je uzrok pomanjkanje glasnika i očite opasnosti putova. Sada pak, dok pišem tvojoj ljubavi, zajedno se s tobom radujem i kličem i u radosti duha, zaručnice Kristova, jer si poput druge presvete djevice, svete Agneze, zaručena Neokaljanom Jaganjcu koji oduzima grijehe svijeta, napustivši sve taštine ovoga svijeta.
Zaista je sretan kojemu je dano da se domogne ove svete gozbe, da svim srcem prione uz onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen rasvjetljuje, njegov miomiris uskrisuje, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo bez ljage.
Stoga, svednevice motri to zrcalo, ti kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u njem se sveudilj ogledaj, da se sva, iznutra i izvana, uresiš haljinama zlatom izvezenima, od veza šarena, cvijećem i odjećom svakovrsnih vrlina, kako dolikuje, o predraga kćeri i zaručnice višnjega Kralja. U tom zrcalu sjaji blaženo siromaštvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav, kako ćeš s Božjom milošću moći to promatrati u cijelom zrcalu.
Gledaj, velim, pri dnu toga ogledala siromaštvo onoga koji je položen u jasle i povijen u pelenice. O, čudesne poniznosti, zapanjujućeg siromaštva! Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje položen je u jasle. Posred ogledala promatraj poniznost, u najmanju ruku blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i muke koje je podnio radi otkupljenja ljudskog roda. Na vrhu toga ogledala promatraj ljubav kojom je htio trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti smrću od svake sramotnijom.
Stoga je to ogledalo, postavljeno na drvo križa, samo opominjalo prolaznike što treba ovdje promatrati govoreći: O vi svi što prolazite putem pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja; odgovorimo na njegov vapaj i jauk jednim glasom i jednim duhom: Bez prestanka na to mislim i sahne duša u meni.
Žarila se, dakle, o kraljice nebeskoga Kralja, sveudilj sve jače žarom ove ljubavi. Promatrajući, k tomu, njegove neizrecive slasti, njegova bogatstva i vječne časti te od silne želje i ljubavi uzdišući za njima, zavapi: Povuci me za sobom, trčat ćemo za miomirisom pomasti tvojih, o nebeski zaručniče.
Trčat ću bez predaha, dok me ne uvedeš u vinogradarevu klijet, dok mi tvoja ljevica ne bude pod glavom i desnica me tvoja ne zagrli sretnu, dok me ne poljubiš najsretnijim poljupcem svojih usta.
Uronjena u ovom razmatranju sjeti se mene, svoje siromašne majke, i znaj da sam i ja neizbrisivo upisala sretan spomen na te na ploče svoga srca i da si mi milija od svih.
Što još treba reći? Da u ljubavi prema tebi zašuti jezik tijela; ili radije da progovori jezik duha. O, blagoslovljena kćeri, budući da se ljubav koju gajim prema tebi podnipošto ne može punije izraziti tjelesnim jezikom, molim te da ovo što sam nepotpuno napisala blagohotno i odano primiš gledajući u tom barem moj majčinski osjećaj ljubavi kojim sam svakog dana obuzeta prema tebi i tvojim kćerima, kojima sebe i svoje kćeri u Kristu veoma preporučujem. Same moje kćeri, ali najviše premudra djevica Agneza, moja sestra, preporučuju se u Gospodinu, koliko god mogu, tebi i tvojim kćerima.
Drži se čestito, predraga kćeri, sa svojim kćerima sve do prijestolja slave velikoga Boga i priželjkujte nas.
Ovim pismom preporučujem, koliko god mogu, tvojoj ljubavi donosioce ovog pisma, predragu našu braću, brata Amata, dragog Bogu i ljudima, i brata Bonaguru.