foto: T. Vuk

Polazišna točka njegove teze bio je opširan prikaz povijesti znanstvenoga istraživanja ove teme, koji je sadržan u prvom poglavlju disertacije, a iz kojega je proizašao zaključak o potrebi susljedne analize svih odlomaka Lukina evanđelja i Djela apostolskih koji se odnose na židovski Zakon, čime se bave drugo i treće poglavlje disertacije. U četvrtom poglavlju disertacije, tematskog oblika, pokazao je da je Luka dobro poznavao židovski pisani Zakon, a do određene mjere i onaj usmeni; da Luka nije htio, poput ostalih sinoptika, otvoreno prikazati Isusove evanđeoske zapovijedi kao važnije od zapovijedi Zakona, premda to proizlazi iz cjeline njegova djela; da za Luku obredni propisi Zakona više nemaju spasenjsku vrijednost, ali zadržavaju onu etničku, kao obilježje Židova i njihove pobožnosti; da za njega i dalje ostaje na snazi moralni Zakon koji ima svoju vrijednost i u redu spasenja, jer poziva na obraćenje i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Taj moralni Zakon moraju obdržavati i kršćani iz židovstva i oni iz poganstva. Tako za Luku nema razlike, s obzirom na spasenje, u obdržavanju odredaba Zakona između Židova i pogana, a njegov je govor o Zakonu postupan, dosljedan i bez višeznačnosti. U zaključku disertacije naglašen je Lukin hermeneutski pristup Zakonu koji se iščitava iz Isusovih riječi: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?” (Lk 10,26). Prema tome nije važno samo što u Zakonu piše, nego i kako se to čita, a pravo čitanje Zakona moguće je samo u vezi s Kristom i nasljedujući njega koji kao Gospodin ima vlast tumačenja Zakona.
Fra Darko Tepert, rodom iz Siska, član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a posljednjih je dvanaest godina živio i studirao u Jeruzalemu.