Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti bila je u srijedu 12. studenog domaćin predstavljanja knjige «Bibliografija knjiga hrvatskih autora u knjižnicama Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 1495. – 1850.» čiji su autori fra Vatroslav Frkin i pok. fra Miljenko Holzleitner. Sama knjiga je konačna verzija zamašnog višegodišnjeg rada i znanstvenog istraživanja ove dvojice autora od kojih fra Miljenko Holzleitner nije doživio njezino objavljivanje, umro je tri dana prije dovršetka knjige.

Sam naslov već kazuje da je knjiga svojevrstan popis svih knjiga hrvatskih autora nastalih u razdoblju od 1495. pa do 1850. godine a koje se danas čuvaju u franjevačkim samostanima od Iloka do Trsata. Ona je prvenstveno vrhunsko bibliografsko djelo tiskano na pet stotina stranica i obuhvaća 2305. različitih naslova nastalih u rasponu od četiri stotine godina, od kraja srednjeg vijeka pa do početaka nastanka modernog građanskog društva u Hrvatskoj. Uza svaki naslov nalaze se osnovni bibliografski podaci o knjizi kao i samostan u čijoj se knjižnici određena knjiga nalazi. Ovim dragocjenim bibliografskim dijelom obuhvaćene su knjižnice slijedećih samostana: Bjelovar, Cernik, Čakovec, Ilok, Karlovac, Klanjec, Kloštar Ivanić, Krapina, Koprivnica, Našice, Osijek, Požega, samobor, Slavonski Brod, Šarengrad, Trsat, Varaždin, Virovitica, Vukovar i Zagreb. Dakle svih onih samostana koji u prošlosti a jednim većim dijelom i danas bili rasadišta prosvjete, umjetnosti, kulture i duhovnosti. Stoga ne čudi da je uz Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda izdavač knjige i HAZU, krovna znanstvena i kulturna institucija u Hrvatskoj. Predgovor knjizi napisali su akademici Josip Bratulić i Stjepan Damjanović dok je uvodno slovo pod naslovom «Dragocjeno blago franjevačkih knjižnica Gornje Hrvatske» napisao dr. sc. fra Emanuel Hoško.
Predstavljanju se odazvao veliki broj znanstvenih i kulturnih djelatnika kao i brojni franjevci s područja HFP sv. Ćirila i Metoda. Moderator, akademik Petar Šimunović u pozdravnom je govoru istaknuo kako su ovom bibliografijom obuhvaćene sve relevantne knjige franjevačkih samostana sjeverne Hrvatske kao trajna «memorija znanja i spoznaja» te su ujedno i svjedočanstvo što su značile za hrvatski puk kroz stoljeća.
U ime domaćina, HAZU, okupljene je pozdravio predsjednik Akademije akademik Milan Moguš koji je tom prilikom istaknuo da kroz predstavljanje ove knjige «govorimo na poseban način o svojem postojanju kroz više od 350 godina.»
Zatim je sve prisutne u ime organizatora pozdravio provincijal HFP sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak te je tom prilikom izrazio radost «što u ovom prostoru HAZU predstavljamo knjigu naše braće.» Provincijal je na početku govorio o suradnji HAZU i HFP sv. Ćirila i Metoda koji su zajedno izdali ovu bibliografiju i naglasio kako je to «priznanje i veliko ohrabrenje za nas franjevce koji smo kroz stoljeća čuvali ovo knjižno blago.» Zatim se osvrnuo na samostanske knjižnice u kojima su franjevci kroz stoljeća pohranjivali i brižljivo čuvali knjige a koje su često vrlo teško nabavljali. Spomenuo je kako te knjige nisu bile samo za usku samostansku namjenu nego su bile i pristupačne široj publici uzimajući pritom u obzir višestoljetnu franjevačku prisutnost koja je ostavila velikoga traga na području sjeverne Hrvatske, osobito na prosvjetnom planu.  Stoga je se može kazati kako franjevačke knjižnice ove provincije čuvaju «veliko domovinsko blago» kako je to rekao fra Željko Železnjak. Također je zašao i u temelje franjevačkog pokreta povezujući franjevačku knjižnu tradiciju sa sv. Franjom koji je nadasve, na svoj osobit način, poštivao sv. Pismo i općenito pisanu riječ, tako da je i samim franjevcima usađena «obzirnost prema riječi Božjoj i ljudskoj.» Na kraju je izrazio zahvalnost Bogu na braći koja gaje ljubav prema knjizi i pisanoj riječi, a posebno fra Vatroslavu Frkinu i pok. fra Miljenku Holzleitneru.
Akademik Josip Bratulić je predstavljajući ovo bibliografsko djelo istaknuo kako su bibliografije važna pomoćna sredstva u znanstvenom radu tj. «počeci naše znanstvene misli.» U svome izlaganju ukratko se osvrnuo na povijest redovničkih knjižnica u Hrvatskoj, posebno na nestanak i stradavanja, uslijed povijesnih previranja, knjižnica velikih crkvenih redova benediktinaca, pavlina i isusovaca. Upravo u ovome leži posebna vrijednost franjevačkih knjižnica u Hrvatskoj jer su oni jedini muški crkveni red koji je kroz povijesna previranja na ovim našim prostorima uspio sačuvati svoj kontinuitet postojanja od srednjega vijeka do danas. Nadalje je progovorio i o nastanku samostanskih knjižnica što kao mjesta za internu kućnu upotrebu što kao mjesta za javnu i praktičnu upotrebu, prvenstveno vezanu uz prosvjetni rad hrvatskih franjevaca. Osvrnuo se i na dva iznimno vrijedna naslova koja se čuvaju u samostanskim knjižnicama Zagreba i Osijeka a radi se o propovijedima za Tijelovo pavlina Ivana Belostenca i propovijedima za Veliki petak fra Filipa Lastrića. Uz zahvalu fra Vatroslavu Frkinu za njegov cjelokupni knjižni rad akademik Bratulić je na kraju naglasio kako je ovo «najbolji način za početak Interlibera HAZU.»
Na početku svoga predstavljanja ove bibliografije dr. sc. fra Emanuel Hoško je kazao da je ova knjiga u pozitivnom smislu «razotkrivanje našeg franjevačkog života, naše franjevačke prošlosti i naše fizionomije.» Sažimajući sve to u rečenici da su franjevci jednostavno ljubitelji knjige. Progovorio je i o stradavanju franjevačkih knjižnica u 18. stoljeću u vrijeme jozefinizma, požaru koji je u 16. stoljeću uništio trsatsku knjižnicu, rasipanju knjižne građe dokidanjem samostana u Osijeku (18.st.), Senju (19.st.) i Velikoj (16./17.). Osvrnuo se na poteškoće i teške uvijete s kojima su se fratri susretali prilikom nabavki i transporta knjiga. Zatim je dao sustavan pregled brojčane zastupljenosti knjiga pojedinih tematskih cjelina u našim knjižnicama od kojih su najbrojnije knjige biblijske i liturgijske tematike a odmah iza njih molitvenici, pjesmarice i katekizmi, propovjednička literatura i gramatike. Brojni su kalendari i pučke tiskovine koje od 1745. godine tiskaju isključivo fratri. Upozorio je na činjenicu da se u franjevačkim samostanima nalaze dispute iz filozofije i teologije raspuštenih redova isusovaca i pavlina, te da su Hrvati baštinici tomističke i skotističke teologije. Izrazio je nadu da će hrvatska znanost pristupiti proučavanju priručnika za učenje hrvatskog jezika, rječnika i medicinskih knjiga koje se čuvaju u našim samostanima koji su vrijedni pažnje kao i knjige koje su se nekada nalazile na «Popisu zabranjenih knjiga.»
Na kraju predstavljanja o knjizi je progovorio i sam autor fra Vatroslav Frkin spominjući se svoga «učitelja» i bliskog suradnika pok. Šime Jurića s kojim je radio i od kojega je učio više od dvadeset godina. Autor je progovorio i o počecima svoga rada na provincijskoj knjižnoj građi, od trenutka kada ga je fra Emanuel Hoško 1969. godine zamolio da počne sređivati provincijske arhive, koje je sređivao više od deset godina surađujući pritom s eminentnim hrvatskim arhivskim stručnjacima kao što su Bernard Stulli i Vinko barun Zmajić, pa sve do 1980. godine kada se sustavno počinje baviti knjigama i knjižnom građom samostanskih knjižnica zagrebačke provincije. Posebnu zahvalu fra Vatroslav je iskazao prema svom pokojnom suautoru fra Miljenku Holzleitneru spominjući se njegovoga doprinosa nastanku ovoga bibliografskog djela.

Fra Daniel Patafta