Dijamantna misa – fra Euzebije (Petar) Mak

Objavljeno od franjevac na

Daleko od rodne grude, u dalekoj Australiji, svoju dijamantnu misu (60. godina svećeništva) je proslavio naš brat fra Euzebije Mak. Nakon svečane svete mise uslijedio je slavljenički ručak u zajedništvu sa mnogim hrvatskim vjernicima.

Svi mi, braća iz provincije, čestitamo našem fra Euzebiju na tako lijepoj obljetnici i na služenju ljudima koje je život odveo daleko od Domovine Hrvatske.

Živio slavljenik i neka ga Bog poživi!

 

 


 

 


Najljepše i najviše ćemo saznati o fra Euzebiju iz riječi njegovih vjernika kojima je služio 50. godina. Ovaj govor je održan na svečanoj proslavi u našem centru u Blacktownu (Sydney).

 

60. OBLJETNICA SVEĆENIŠTVA PETRA EUZEBIJE MAKA

U ime Hrvatske katoličke zajednice Newcastlea
(autori: Miško Njavro i Marica Batković)

Poštovani Fra Euzebije
S velikim nestrpljenjem čekali smo dan ove Vaše velike 60. obljetnice svećeništva.
To je jedan dugi period ispunjen velikim dušebrižničkim trudom za svoje Hrvatske vjernike ne samo u Newcastleu, nego i u Sydneyu te diljem ove lijepe zemlje Australije.

Vaš životopis je toliko bogat da bi se moglo samo o njemu napisati jedna mala knjiga. Mi ćemo ukratko proċi kroz Vaš životopis, te ćemo na kraju ipak poseban naglask staviti na Vaše pastoralno djelovanje u Newcastleu, ovdje među nama.

Rođeni ste 9. veljače 1932. god. u starom hrvatskom gradu Varaždinu. Drugo ste o petero djece oca Viktora i majke Marije, rođene Bogdan. Poslije osnovne škole pohađali ste Fanjevačku klasičnu gimnaziju (1943.-45.), a zatim ste završili rednu gimnaziju u rodnom gradu (1945.-1951.).

Stupili ste u novicijat 31. kolovoza 1951. u Vukovaru te tako postali član Hrvatske Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Po završetku studija teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1953.-58.) zaređeni ste za svećenika na sam blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1958. god. Ređeni ste po rukama biskupa Josipa Laha.

Svećeničko djelovanje započeli ste kao kapelan i vjeroučitelj u Iloku (1959.-1967.).

Poznato nam je da ste imali želju poći u misije u Afričku zemlju Katongu (Congo). Međuvremeno dok ste čekali dokumente za misionara, i zbog političkih promjena u toj zemlji, vaš provincijal Kazimir Ɖurman privolio Vas je da odete u Australiju pomoći fra Roku i fra Lambertu, koji su opsluživali hrvatske vjernike Sydneya, Wollongonga i Canberre. Stigli ste u Australiju 21. prosinca 1968. god. u Sydney (Summer Hill).

Treba istaknuti da ste Vaš pastoralni rad veoma vrijedno obavljali. To se može vidjeti iz pohvale Vašeg nadređenog fra Roka Romca, opisano na stranicama 4. i 5. u časopisu “Hrvatski Dom”, datiran na lipanj 1969. god. Vaš pastoralni rad, nakon šestomjesečnog boravka, opisan je ovim riječima: “Otada pa do danas mladi revni pater i obilazi sva ona naselja Sydneya, kamo je naša stara noga jedva dospjela stići: periferni vjernici u svakom pogledu. Posjećuje one, koji su znali prije k nama doći tek za kakav sakramenat krsta ili ženidbe. Sada pohađaju redovne svete mise, te pokazuju koliko im je stalo do službe Božje.”

Počeli ste služiti svete mise u Mayfield Westu od ožujka 1969. god. do prosinca 1969. kad ste bili zaduženi služiti mise u Canberri, a istodobno ste vodili brigu o hrvatskim vjernicima Wollongonga.

Nakon smrti fra Roka Romca vraćate se u travnju 1970 god. u Sydney gdje predano nastavljate voditi pastoralnu skrb za hrvatske vjernike u sjevernom i istočnom Sydneyu.

Nakratko u svibnju 1970. boravite i u Hobartu za potrebe hrvatskih vjernika u Tasmaniji.

U periodu od 1969. pa do 1973 godine otvorili ste nova crkvena okupljališta u naseljima Daceyville, Villawood, Mona Vale i Matraville. U ovim pastoralnim centrima djelovanje je kratko vrijeme bilo zastalo dok ste boravili na prijelazu između 1969. i 1970. godine u Canberri.

Kako bi završili opis Vašeg pastoralnog djelovanja u Sydneyu navest ćemo da ste pastoralno djelovali od 1969. u Botanyu, te Erskinvilleu (1972.-1973.), odnosno u Mascotu (1973. -1975.), a redovito od 1974. služili ste svetu misu u West Chatswoodu za vjernike sjevernog Sydneya. Jedno vrijeme služili ste svetu misu subotom u hostelskoj kapelici u Heathcoteu.

Boravili ste u Sydneyu u samostanu Australijskih franjevaca Waverly (1968.-1983.), te u Edgecliffu (1983.-1986.). Po uspostavljanju tri hrvatska katolička centra počeli ste djelovati i boraviti od 1986. u Blacktownu, što nije prekinulo Vaš rad i skrb za nas vjernike u Newcastleu.

Vaša nova pastoralna postaja postao je Newcastle gdje ste počeli dolaziti od 1969. godine.

U crkvi Immaculate Heart of Mary, naselju Tighes Hilla, počeli ste služiti svete mise Kolovoza 1974.

1975. god. kupljena je napuštena katolička škola, koja se nalazi na poleđini crkve u Tighes Hillu, Immaculate Heart of Mary. Škola je preuređena u crkvu sv. Josipa uz koju je uređena i crkvena dvorana.

Tu se pokazao veliki trud i zajedništvo vjerske zajednice Newcastlea kada se vršilo uređenje crkve i dvorane. U dvorani održavala su se razna okupljanja i proslave kao i vjeronauk za djecu i učenje Hrvatskog jezika koje ste vi rado održavali.

1978. godine uz pomoċ pastoralnog centra Summer Hill dograđena je soba i kuhinja za svećenika, kao i pastoralni ured. Konačno je potvrđeno da je pastoralna postaja u Newcastleu postala crkveno-pravno samostalan hrvatski katolički centar.

Moglo bi se reći da su to bile godine duhovnog, radnog a i društvenog zajedništva vjernika u Newcastleu koje ste Vi predvodili.

Te sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su posebno teške za hrvatsku zajednicu u Australiji, koja je bila u velikim iskušenjima jer su vlasti pokušale staviti ružnu stigmu na hrvate.

Vjernici i čitav hrvatski narod je u tim vremenima bio pun dostojanstva, te je na takvu nepravdu odgovorio očuvanjem svojeg identiteta koji je protkan sa tri osnovne stvari, a to su: vjera, učenje mladog naraštaja hrvatski jezik, te održavanje hrvatskog kulturnog naslijeđa kroz folklor i plesne skupine.

Pastoralna zajednica Newcastlea, praktično je imala sve, a Vi ste bili na čelu. Bili ste naš dušebrižnik, zatim učitelj hrvatskog jezika. A mladi su osnovali i plesnu skupinu “Velebit” tako da se baštinila i hrvatska kulturna tradicija.

Hvala Vam na tome jer ste bili stijegonoša i puno ste pomogli da se očuva hrvatski identitet, a kroz očuvanje identiteta pokazuje se pravo domoljublje, odnosno ljubav prema našoj staroj domovini i kulturi.

Vrijedno je istaći i pohvaliti određeni broj vjernika naše zajednice koji godinama predano i uz veliki trud pomažu, ne samo kod uzdržavanja crkve i centra, nego kod svih potreba oko hodočašċa sv. Josipa svake godine, ovdje kod nas.

Vjerujemo da Vas pomalo žalosti vrlo mali broj vjernika na svetoj misi. To i nas starije malo brine.

Starija generacija umire, a mladi se polako asimiliraju u Asutralsko društvo i kulturu.

Nažalost, taj proces će se teško zaustaviti, a nama ostaje nada da će naša hrvatska vjerska zajednica u Newcastleu opstati dok ste Vi sa nama.

Određena doza straha postoji, a što nakon Vas? Jer uistinu teško će se pronaċi dušebrižnik s toliko volje i predanosti koju ste Vi imali da skrbite o nama.

Prije nego završimo ovaj govor želim napomenuti da ste za ovo vrijeme obavili 114 krštenja i 30 vjenčanja.

Eto na kraju ovog velikog slavlja želimo Vam kao zajednica vjernika iskreno zahvaliti što ste se tako predano skrbili za nas u duhovnom i svakom drugom pogledu.

Zahvala je ovo što ste kroz 50 godina vodili ovo naše, ponekad i razbarušeno stado, opraštali nespretnost a uzdizali ono dobro u svima, ukazivali ste na osobne vrijednosti i važnost srca, hrabrili i posredovali Božje milosrđe.

Vi ste uvijek bili spremni pomoći, kada su neke obitelji imale teške dane i kada su bile suočene sa bolešću ili pak nekim drugim problemima.

Od srca Vam zahvaljujemo za marljivost, svesrdnost, brigu, susretljivost, pažnju i razumijevanje, za posjete u bolesti, ohrabrenje u nemoći i samoći, radovanje u sreći i radosti, za sve Vaše molitve za ovu našu zajednicu, uzdržavanje ove naše skromne ali nama i Vama drage crkve i centra.

Poštovani fra Euzebije,

U ime zajednice hrvatskih vjernika pastoralne postaje Newcastlea čestitamo Vam ovu veliku obljetnicu i zahvaljujemo za sve što ste kroz 5 desetljeća činili za sve nas.

Neka Vam dragi Bog podari blagoslov, dobro zdravlje, i dug život.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *