Daleko od rodne grude, u dalekoj Australiji, svoju dijamantnu misu (60. godina svećeništva) je proslavio naš brat fra Euzebije Mak. Nakon svečane svete mise uslijedio je slavljenički ručak u zajedništvu s mnogim hrvatskim vjernicima.
Svi mi, braća iz provincije, čestitamo našem fra Euzebiju na tako lijepoj obljetnici i na služenju ljudima koje je život odveo daleko od Domovine Hrvatske.
Živio slavljenik i neka ga Bog poživi!
Najljepše i najviše ćemo saznati o fra Euzebiju iz riječi njegovih vjernika kojima je služio 50. godina. Ovaj govor je održan na svečanoj proslavi u našem centru u Blacktownu (Sydney).
60. OBLJETNICA SVEĆENIŠTVA PETRA EUZEBIJE MAKA
U ime Hrvatske katoličke zajednice Newcastlea
(autori: Miško Njavro i Marica Batković)
Poštovani Fra Euzebije
S velikim nestrpljenjem čekali smo dan ove Vaše velike 60. obljetnice svećeništva.
To je jedan dugi period ispunjen velikim dušebrižničkim trudom za svoje Hrvatske vjernike ne samo u Newcastleu, nego i u Sydneyu te diljem ove lijepe zemlje Australije.
Vaš životopis je toliko bogat da bi se moglo samo o njemu napisati jedna mala knjiga. Mi ćemo ukratko proċi kroz Vaš životopis, te ćemo na kraju ipak poseban naglasak staviti na Vaše pastoralno djelovanje u Newcastleu, ovdje među nama.
Rođeni ste 9. veljače 1932. god. u starom hrvatskom gradu Varaždinu. Drugo ste o petero djece oca Viktora i majke Marije, rođene Bogdan. Poslije osnovne škole pohađali ste Franjevačku klasičnu gimnaziju (1943.-45.), a zatim ste završili rednu gimnaziju u rodnom gradu (1945.-1951.).
Stupili ste u novicijat 31. kolovoza 1951. u Vukovaru te tako postali član Hrvatske Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Po završetku studija teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1953.-58.) zaređeni ste za svećenika na sam blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1958. god. Ređeni ste po rukama biskupa Josipa Laha.
Svećeničko djelovanje započeli ste kao kapelan i vjeroučitelj u Iloku (1959.-1967.).
Poznato nam je da ste imali želju poći u misije u Afričku zemlju Katongu (Congo). Međuvremeno dok ste čekali dokumente za misionara, i zbog političkih promjena u toj zemlji, vaš provincijal Kazimir Ɖurman privolio Vas je da odete u Australiju pomoći fra Roku i fra Lambertu, koji su opsluživali hrvatske vjernike Sydneya, Wollongonga i Canberre. Stigli ste u Australiju 21. prosinca 1968. god. u Sydney (Summer Hill).
Treba istaknuti da ste Vaš pastoralni rad veoma vrijedno obavljali. To se može vidjeti iz pohvale Vašeg nadređenog fra Roka Romca, opisano na stranicama 4. i 5. u časopisu “Hrvatski Dom”, datiran na lipanj 1969. god. Vaš pastoralni rad, nakon šestomjesečnog boravka, opisan je ovim riječima: “Otada pa do danas mladi revni pater i obilazi sva ona naselja Sydneya, kamo je naša stara noga jedva dospjela stići: periferni vjernici u svakom pogledu. Posjećuje one, koji su znali prije k nama doći tek za kakav sakramenat krsta ili ženidbe. Sada pohađaju redovne svete mise, te pokazuju koliko im je stalo do službe Božje.”
Počeli ste služiti svete mise u Mayfield Westu od ožujka 1969. god. do prosinca 1969. kad ste bili zaduženi služiti mise u Canberri, a istodobno ste vodili brigu o hrvatskim vjernicima Wollongonga.
Nakon smrti fra Roka Romca vraćate se u travnju 1970 god. u Sydney gdje predano nastavljate voditi pastoralnu skrb za hrvatske vjernike u sjevernom i istočnom Sydneyu.
Nakratko u svibnju 1970. boravite i u Hobartu za potrebe hrvatskih vjernika u Tasmaniji.
U periodu od 1969. pa do 1973 godine otvorili ste nova crkvena okupljališta u naseljima Daceyville, Villawood, Mona Vale i Matraville. U ovim pastoralnim centrima djelovanje je kratko vrijeme bilo zastalo dok ste boravili na prijelazu između 1969. i 1970. godine u Canberri.
Kako bi završili opis Vašeg pastoralnog djelovanja u Sydneyu navest ćemo da ste pastoralno djelovali od 1969. u Botanyu, te Erskinvilleu (1972.-1973.), odnosno u Mascotu (1973. -1975.), a redovito od 1974. služili ste svetu misu u West Chatswoodu za vjernike sjevernog Sydneya. Jedno vrijeme služili ste svetu misu subotom u hostelskoj kapelici u Heathcoteu.
Boravili ste u Sydneyu u samostanu Australijskih franjevaca Waverly (1968.-1983.), te u Edgecliffu (1983.-1986.). Po uspostavljanju tri hrvatska katolička centra počeli ste djelovati i boraviti od 1986. u Blacktownu, što nije prekinulo Vaš rad i skrb za nas vjernike u Newcastleu.
Vaša nova pastoralna postaja postao je Newcastle gdje ste počeli dolaziti od 1969. godine.
U crkvi Immaculate Heart of Mary, naselju Tighes Hilla, počeli ste služiti svete mise Kolovoza 1974.
1975. god. kupljena je napuštena katolička škola, koja se nalazi na poleđini crkve u Tighes Hillu, Immaculate Heart of Mary. Škola je preuređena u crkvu sv. Josipa uz koju je uređena i crkvena dvorana.
Tu se pokazao veliki trud i zajedništvo vjerske zajednice Newcastlea kada se vršilo uređenje crkve i dvorane. U dvorani održavala su se razna okupljanja i proslave kao i vjeronauk za djecu i učenje Hrvatskog jezika koje ste vi rado održavali.
1978. godine uz pomoċ pastoralnog centra Summer Hill dograđena je soba i kuhinja za svećenika, kao i pastoralni ured. Konačno je potvrđeno da je pastoralna postaja u Newcastleu postala crkveno-pravno samostalan hrvatski katolički centar.
Moglo bi se reći da su to bile godine duhovnog, radnog a i društvenog zajedništva vjernika u Newcastleu koje ste Vi predvodili.
Te sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su posebno teške za hrvatsku zajednicu u Australiji, koja je bila u velikim iskušenjima jer su vlasti pokušale staviti ružnu stigmu na hrvate.
Vjernici i čitav hrvatski narod je u tim vremenima bio pun dostojanstva, te je na takvu nepravdu odgovorio očuvanjem svojeg identiteta koji je protkan s tri osnovne stvari, a to su: vjera, učenje mladog naraštaja hrvatski jezik, te održavanje hrvatskog kulturnog naslijeđa kroz folklor i plesne skupine.
Pastoralna zajednica Newcastlea, praktično je imala sve, a Vi ste bili na čelu. Bili ste naš dušebrižnik, zatim učitelj hrvatskog jezika. A mladi su osnovali i plesnu skupinu “Velebit” tako da se baštinila i hrvatska kulturna tradicija.
Hvala Vam na tome jer ste bili stjegonoša i puno ste pomogli da se očuva hrvatski identitet, a kroz očuvanje identiteta pokazuje se pravo domoljublje, odnosno ljubav prema našoj staroj domovini i kulturi.
Vrijedno je istaći i pohvaliti određeni broj vjernika naše zajednice koji godinama predano i uz veliki trud pomažu, ne samo kod uzdržavanja crkve i centra, nego kod svih potreba oko hodočašċa sv. Josipa svake godine, ovdje kod nas.
Vjerujemo da Vas pomalo žalosti vrlo mali broj vjernika na svetoj misi. To i nas starije malo brine.
Starija generacija umire, a mladi se polako asimiliraju u Australsko društvo i kulturu.
Nažalost, taj proces će se teško zaustaviti, a nama ostaje nada da će naša hrvatska vjerska zajednica u Newcastleu opstati dok ste Vi s nama.
Određena doza straha postoji, a što nakon Vas? Jer uistinu teško će se pronaċi dušebrižnik s toliko volje i predanosti koju ste Vi imali da skrbite o nama.
Prije nego završimo ovaj govor želim napomenuti da ste za ovo vrijeme obavili 114 krštenja i 30 vjenčanja.
Eto na kraju ovog velikog slavlja želimo Vam kao zajednica vjernika iskreno zahvaliti što ste se tako predano skrbili za nas u duhovnom i svakom drugom pogledu.
Zahvala je ovo što ste kroz 50 godina vodili ovo naše, ponekad i razbarušeno stado, opraštali nespretnost a uzdizali ono dobro u svima, ukazivali ste na osobne vrijednosti i važnost srca, hrabrili i posredovali Božje milosrđe.
Vi ste uvijek bili spremni pomoći, kada su neke obitelji imale teške dane i kada su bile suočene s bolešću ili pak nekim drugim problemima.
Od srca Vam zahvaljujemo za marljivost, svesrdnost, brigu, susretljivost, pažnju i razumijevanje, za posjete u bolesti, ohrabrenje u nemoći i samoći, radovanje u sreći i radosti, za sve Vaše molitve za ovu našu zajednicu, uzdržavanje ove naše skromne ali nama i Vama drage crkve i centra.
Poštovani fra Euzebije,
U ime zajednice hrvatskih vjernika pastoralne postaje Newcastlea čestitamo Vam ovu veliku obljetnicu i zahvaljujemo za sve što ste kroz 5 desetljeća činili za sve nas.
Neka Vam dragi Bog podari blagoslov, dobro zdravlje, i dug život.