Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Osveta je slatka...

Kako se policajac osvetio svećeniku... Zaustavi policajac svećenika koji je prebrzo vozio i počne mu pisati kaznu. Svećenik kaže da trebamo opraštati jedni drugima i da on u ispovijedima kao svećenik oprašta grijehe i da bi i on mogao tako učiniti ovaj put jr je to kršćanski. A policajac kaže svećeniku: "U pravu ste gospon velečasni. Evo opraštam vam vaš prometni prekršaj, a za pokoru budete platili 1000 kn."

Iako svi mi volimo vidjeti kako netko tko je zaslužio kaznu to i plati i volimo vidjeti negativce na kraju filma kako zajedno sa svojim autom lete u zrak ili kako ih u lisicama vode na doživotnu robiju, Isus nas ovim evanđeljem razoružava jer ne dopušta osvetu. Osveta nije opcija među kršćanima. Iako osveta pruža neko trenutno zadovoljstvo, ono što ona čini nama na duže staze je uništavanje našeg srca. Zatvaranje nas da budemo milosrdni i sveti i savršeni kao što to Bog od nas traži.

Možemo li se uopće zvati kršćanima ako smo osvetoljubivi? Kako spojiti osvetoljubivost i primjer Isusa Krista prije, za vrijeme i nakon mučenja i ponižavanja na križnom putu? Je li Isus kada je nakon uskrsnuća kroz zatvorena vrata došao k preplašenim učenicima pokazujući im rane od čavala rekao: "Vidite ove rane? Za ovo ste vi krivi jer ste me izdali i zatajili! Platit ćete ovo!" Jedno je sigurno... da je naš Bog osvetoljubiv, ne bi danas čitali ovo evanđelje, ne bi danas bili među živima. Sigurno bi od Isusa Krista do danas bilo barem nekih stotinjak općih potopa, po jedan za svaku generaciju jer bi se Bog osvećivao svakom naraštaju za njihova zlodjela i grijehe.

No Bog nam otkriva svoje srce, pokazuje da okretanjem obraza kao što je to i on učinio kada su ga vodili naa stratište možemo okrenuti i nečije srce, a to je ona srž kršćanskog poslanja. Kao što je Isus na križu obratio mnoga srca, danas ih trenutno u svijetu ima oko 2,5 milijarde (barem deklarativno), tako i svatko od nas u životu može okretanjem obraza okrenuti barem jedno srce. A okrenuti barem jedno srce, tj. obratiti barem jednog čovjeka prema Kristu je ispunjenje životne zadaće. Ako ste barem jednu osobu približili Kristu, možete mirno umrijeti. No mi smo još uvijek zapeli na Starom zavjetu, fali nam još nekoliko tisuća godina do Novog zavjeta, do Isusa Krista jer nam je osveta slatka, jer bi voljeli svoje neprijatelje vidjeti kako se muče i kako im je gore nego nama...

Ovo je prigoda za još jedan vic koji se uklapa u temu: Uhvatio mujo zlatnu ribicu, ali ta ribica bila je malo drugačija. Kad bi Muji ispunila jednu od tri želja, njegov susjed (koji mu je ujedno bio i suparnik), dobio bi duplo više od Muje. Mujo se složi s uvjetima i kaže prvu želju: "Ja bi da moja kuća bude najljepša i najveća u ulici." Ribica ispuni Muji želju, ali sad je susjed dobio dvije najljepše i najveće kuće u ulici. Muji nije baš po volji ali svejedno kaže drugu želju: "Ja bi da imam 10 krava u štali." I Muji se u štali stvori 10 krava, a njegovom susjedu 20 krava. Mujo već polako bijesan kaže ribici i treću želju: "Ma daj ti da meni crkne tih 10 krava."

Takav je naš ljudski mentalitet. Želja za osvetom, želja da budemo bolji od drugih i da imamo više od drugih. A Isus od nas traži nešto puno više i puno teže. Jesmo li dorasli tom Isusovom zahtjevu? Ili smo u duhovnom smislu još uvijek kao djeca koja se u pijesku svađaju čija će biti neka igračka?

Kad Isus od svojih suvremenika traži da sa svojim neprijateljem hodaju dvije milje ako ga onaj prisili jednu milju, Isus od nas traži da idemo iznad zakona. Naime, u ono vrijeme je rimski vojnik po zakonu mogao prisiliti bilo kojeg muškog židova da mu nosi opremu jednu milju. To je on imao pravo po zakonu i Židovi su bili to dužni učiniti. No Židovi bi to i činili, ali točno jednu milju, ni pedalj više. I kada Isus od vojih suvremenika traži da učine nešto nezamislivo i nose teret još jednu milju gratis, sigurno su mu se podsmjehivali. Isto kao što se i danas podsmjehujemo i nazivamo budalama ljude koji neprestano žive u toj drugoj milji, koji neprestano čine dobro iako ih na to nitko ne prisiljava, iako dobro čine i svojim neprijateljima.

Svi smo mi pozvani biti takve budale. Niti sam to ja izmislio, niti papa niti itko od ljudi na ovome svijetu. Nije to zapisano niti u jednom zakonu, nije nigdje naređeno nego je izašlo iz ustiju samoga Boga, Isusa Krista. Ako ljude koji okreću dugi obraz nazivamo budalama, ako su oni koji su za nenasilno rješavanje problema nadobudne budale, onda je i sam Bog budala, onda je i Isus Krist budala.

No, kada okrenuti drugi obraz, a kada pitati: "Zašto me udaraš?" Patnja je sastavni dio života. I Isus je podnio patnju i šutio je na optužbe, trpio bičevanje i raspeće, a opet, na jednu pljusku koju mu je zadao sluga Velikog svećenika je postavio pitanje: "Zašto me udaraš?" U čemu je razlika? To često muči i nas kršćane. Kako postupiti u pojedinoj situaciji? Ima patnji koje su potrebne za naš rast (kao što pilić mora probiti ljusku jajeta da bi došlo na svijet, kao što klica mora probiti zemljinu koru da bi ugledalo sunce, kao što leptir mora mukom izaći iz ličinke da bi mu se pravilno razvilo tijelo i posložili unutarnji organi). To su patnje bez kojih ne bi bili sretni i potpuni u životu. Ima i patnji koje sami sebi stavljamo kada se odričemo nečega svoga u korist drugoga. Ima i patnji koje su prouzrokovane grijehom i zloćom drugih. Šutjeti na ovu zadnju patnju koju nam drugi zadaje znači odobravati zloću drugoga i dati krila Zlome. Možemo i tu patnju prihvatiti kao dragovoljnu poput mučenika koji su se predavali i u smrt jer su taj trenutak patnje prepoznali kao trenutak milosti, trenutak u kojem se mogu poistovjetiti raspetome i mučenom Kristu.

 

 

Kako postupiti u određenoj situaciji možemo znati jedino ako nam je stalno pred očima Krist, ako svoj život ravnamo po njegovim zapovijedima. On nam daje što reći i što činiti u određenom trenutku. On nam pomaže da mu budemo što sličniji. Moramo biti zagledani u Krista i tada ćemo moći ostvariti i ove njegove zahtjeve koje smo čuli u današnjem evanđelju. Bit ćemo budale u očima ovoga svijeta, ali ako je Krist budala u očima ovoga svijeta, onda nemam problema s time da i ja budem budala, zajedno s Kristom, savršen kao što je i Krist savršen.

Back to top