Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Možda smo se na prvu i osmjehnuli na ovo današnje evanđelje. Kako da se zagledam u ptice ili poljsko cvijeće? Kako svoj život pun briga, kredita, neizvjesnosti i problema usporediti sa pticama koje cvrkuću po granama ili travom koja bezbrižno raste u polju. Na kraju krajeva, ako bi i htio misliti na Kraljevstvo Božje, potrebno mi je nešto materijalno. Trebam jesti inače ću umrijeti od gladi, trebam se odjenuti inače ću se smrznuti od hladnoće. Današnje evanđelje može zvučati kao neka romantičarska pjesma, a Isus kao neki protuha koji nas poziva na neodgovornost i bezbrižnost.

Može li današnji čovjek biti bezbrižan? Može li se ovo današnje evanđelje pretočiti u život? Rekli bi, pa naravno, da dobijem 100 milijuna na lotu, moj život bi postao bezbrižniji i ne bi više imao stresa u životu. Ovo današnje evanđelje izgleda dosta neozbiljno, barem na prvi pogled. No, i ovi reci iz evanđelja su Bogom nadahnuti. I ove izjave su riječi samoga Boga, Isusa Krista. Što ćemo s njima? Odbaciti ih ili pronaći smisao i otkriti što mi to Isus govori? Probat ćemo ovo drugo.

Ako ptice nemaju hrane, ugibaju. Ako nemaju sklonište, pojest će ih mačka. Trava ushane, izgori u požaru, pojede je krava. Nama ljudima Bog je ipak dao nešto više: da razmišljamo, kultiviramo, gradimo, sadimo i žanjemo. No, doziva nam u pamet ostala stvorenja koja je Bog stvorio kako bi se vratili na svoje izvore. Iako je naša situacija drugačija od situacije ptica ili trave, imamo nešto zajedničko. Zajednički nam je izvor i ovisimo o istom počelu. Ptice i trava ovise o Bogu, isto kao i čovjek. No, čovjek, jer je savršenije i inteligentnije stvorenje od ptica i trave, može pasti u zamku da pomisli kako Bog nije njegov izvor, njegovo počelo. Čovjek postaje sam sebi dostatan i smatra da svijet koji je izgradio je njegova zasluga, da je Bog nepotreban. Tako barem misli dok je sve pod čovjekovom kontrolom. No kad priroda počne divljati, kad se počinju događati stvari nad kojima čovjek nema nikakvog utjecaja, tada se pod nebom ne razlikuje čovjek od ptice ili trave... Ovisi o milosti Svevišnjega.

Ima puno situacija u životu koje čovjek ne može kontrolirati. Ne može spriječiti neke bolesti, koliko god se on trudio zdravo živjeti. Ne može odgoditi smrt, nema vlast nad mnogo toga. Iako silno želi imati sve pod kontrolom, a uviđa da ne može, čovjek živi pod stresom, nezadovoljan je, pada u depresiju. S druge strane, čovjek može kompenzirati to nezadovoljstvo i svoju nemoć da kontrolira sve oko sebe ispražnjava iživljavajući se na onima koje može. Tako se čovjek želi igrati Boga, ali sve što dobija je još veća frustracija i još veći stres. Zato nas Isus poziva na povjerenje Stvoritelju, na bezbrižnost Božjih stvorenja.

No, opet se vraćamo na početak. Kako da budem bezbrižan i kako da ne živim pod stresom ako sam pod kreditima, ako mi je netko u obitelji bolestan, ako ne znam hoću li sutra dobiti otkaz ili ne. Kako biti bezbrižan kada mi je budućnost tako neizvjesna, tako mračna? Sve nas to može zarobiti i obeshrabriti jer se stalno vrtimo u krug i stalno smo zagledani u materijalno koje je i izvor našega nezadovoljstva i stresa i nesreće. U materijalnom tražimo ispunjenje i sreću. U materijalnome tražimo sigurnost i oslonac. Zato Bog od nas traži da mu se potpuno predamo, da uzmemo Boga kao oslonac i da mu povjerimo svu svoju brigu. Zvuči predobro i jednostavno. No, to nije nimalo lako. Rijetki su u tome uspjeli. Mi ih nazivamo svecima.

Božji poziv je stalno isti. Kao što po proroku Izaiji u današnjem prvom čitanju poziva Izraelce da mu vjeruju da ih neće ostaviti u najtežem razdoblju izraeske povijesti, tako to čini i danas i uvijek. No Božji poziv je jasan: ne možeš služiti dvojici gospodara. Sluga mora svim srcem biti predan jednom gospodaru, ne smije biti podjeljena srca. Predati se svim srcem Bogu, ne znači prezirati voljene osobe ili živjeti neodogovrno. Predati se svim srcem Bogu znači da sve što radim, radim iz ljubavi prema Bogu. Da sve osobe koje susrećem, kao da susrećem Isusa. Da moj život bude natopljen Bogom.

 

Neka nam riječi današnjih čitanja još dugo odzvanjaju u uhu. I ako smo ih do sad slušali s podsmijehom, pokušajmo ih shvatiti ozbiljno, a pitanje dana glasi: Mogu li se potpuno predati Bogu? 

Back to top