Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Ima jedan stara kineska legenda o siromašnom ocu i njegovom sinu jedincu... Jedne večeri pobjegao je jedini konj kojega je otac imao. Došli su susjedi kako bi ga utješili u njegovoj žalosti. No otac ih je upitao: "Zbog čega mislite da je ovo nesreća?" Nakon nekoliko dana, konj se vratio i sa sobom doveo krdo divljih konja. Susjedi su opet došli do čovjeka kako bi mu čestitali i radovali se s njim. On ih opet upita: " Zbog čega mislite da je ovo sreća?" Kad je njegov sin jedinac pokušavao ukrotiti divljeg konja, pao je s njega i slomio nogu. Opet su došli njegovi susjedi kako bi ga utješili, a čovjek ih opet upita: "Zbog čega mislite da je ovo nesreća?" Nakon nekoliko dana došao je u selo general vojske kako bi pokupio mladiće spremne za rat. General je zaobišao njihovu kuću jer je dječak imao slomljenu nogu i tako se spasio od novačenja. Susjedi su opet došli do čovjeka kako bi mu rekli da ima sreće, a čovjek ih opet upita:" Zbog čega mislite da je ovo sreća?" Priča može ići u nedogled, ali mislim da je poanta shvaćena. Ono što mi ljudi često gledamo kao neko prokletstvo, može se prometnuti u blagoslov, a ono što gledamo kao blagoslov, može postati prokletstvo.

"Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?", pitali su učenici Isusa. Je li to što je netko bolestan ili hendikepiran ili što mu se u životu događaju čudne nesreće i loše stvari zato što je on sagriješio ili možda zato što su njegovi preci sagriješili? Ovo pitanje još je dan danas aktualno. I to u zastrašujućoj mjeri. Stoga su jako popularne duhovnosti koje se bave skidanjem uroka ili izliječenjem obiteljskih stabala  ili brisanjem grijeha predaka i sličnih duhovnosti. Iako se takva praksa direktno protivi nauku Crkve, i dalje je jako prisutna među katolicima, osobito ovog našeg područja.

Iako postoje situacije u kojima zaista izgleda da netko nevin trpi zbog grijeha predaka ili da je na cijelu obitelj bačen neki urok ili prokletstvo zbog grijeha nekog dalekog pretka, zgoda sa slijepcem od rođenja iz današnjeg evanđelja govori nam suprotno. Isusov odgovor je jasan. Niti je to zbog njegovog grijeha, niti je to zbog grijeha njegovih predaka, nego da se na njemu očituje slava Božja.

Isus ovom izjavom daje jednu potpuno novu dimenziju vjere u Boga. Trpljenje nevinih, nedaće koje nas pogađaju, bolesti i teški križevi ne događaju se jer smo sagriješili pa nas Bog kažnjava. Upravo suprotno, takve situacije događaju nam se kako bi Bog u svojoj savršenoj ljubavi i dobroti mogao pokazati kako mu je stalo do čovjeka. Bog ne kažnjava zbog grijeha, nego, radi tog istog grijeha, Bog šalje svoga Sina kako bi umro za sve nas i oslobodio nas tereta i posljedica grijeha.

Naše slabosti, naši križevi, naše bolesti, naša trpljenja nam posvješćuju da nismo bogovi, da nismo savršeni i da smo potrebni milosti Božje. Ne da bi Bog bio zločest pa nam dao trpljenja kako bi onda izigravao nekog doborotvora i spašavao nas od zloga, nego trpljenju daje božansku moć. U trpljenju se očituje jesmo li ljudi ili nismo. U trpljenju dolazi do izražaja jesmo li duhovno slijepi i kolika je naša vjera. Sve te situacije koje smatramo prokletstvom ili kaznom, situacije su u kojima rastemo kao ljudi i kao djeca Božja. Jer, Božja mjerila nisu naša mjerila, Bog ne gleda kao što gleda čovjek, kaže nam prvo čitanje.

Kakav bi onda trebao biti naš pogled? Kojim očima bi mi trebali gledati kako bi bili što sličniji našemu Gospodinu? Čovjek gleda vanjštinu. Zato se toliko troši na kozmetiku i estetske zahvate. Zato se voze skupi statusni automobili, nosi skupa odjeća, živi u luksuznim kućama, stavljaju maske kako bi prikrili kakvi smo zapravo. Objeljeni grobovi, trulež iznutra, a mramor i oniks izvana. Za nas je dobitak na lotu, puni bankovni računi, dobar auto i život bez briga znak blagoslova i da nas Bog voli. No pogledamo li malo život Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, možemo reći da oni uopće nisu bili blagoslovljeni, štoviše, da su bili prokleti. Siromašni, stalno pod stresom, moraju bježati vamo-tamo, ne mogu zbog Isusa imati normalan život i na kraju, Isus mučen i raspet. Kakav život? Ni trunke Božjeg blagoslova u njemu, barem po našim mjerilima. No Bog neprestano izaziva našu ljudsku logiku. U prvom čitanju vidimo da Bog po proroku Samuelu između svih kršnih momaka Davidove braće, izabire baš Davida, dječaka, nezamjetnog, nebitnog klinca da bude njegov pomazanik. U našim očima glupost, a u Božjim savršenstvo jer ne gledamo Božjim očima. Bog odabire najslabijeg i najneznatnijeh Jišajevog sina da bude predvodnik njegova naroda, Isus odabire neukog i hendikepiranog da bude učitelj profesionalcima u vjeri.

 

 

Bog i mene slabog i grešnog odabire da budem njegov glasnik. Ne traži Bog moju sposobnost, fizičku spremnost, moju pamet i načitanost. Stoga i moja bolest, moja patnja i moj križ, moje siromaštvo i moja tjeskoba i moja muka mogu biti sredstvo proslave Boga u ovome svijetu. Potrebna nam je samo vjera i otvorene oči srca da Gospodina priznamo kao svjetlost svijeta i odbacimo sve lažne sigurnosti koje si stvaramo u svom životu. Ništa nas neće spasiti osim vjere u Krista. Ništa nećemo ponijeti sa sobom na drugi svijet osim nesebičnog darivanja iz ljubavi prema Bogu. Ako se ne obratimo i ne uzmemo ozbiljno Isusove riječi k srcu, propast ćemo, zajedno sa svim što smo zgrtali i u čemu smo si pravili idole, lažne bogove i lažnu sigurnost. 

Back to top