Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Ima jedna zgoda o čovjeku koji je doživio električni šok kad je u svojoj kupaonici pokušavao popraviti žarulju, a stajao je u kadi u kojoj je bila voda. Njegovo skvrčeno tijelo pronašla je njegova žena. Bio je proglašen mrtvim i odvezen u mrtvačnicu. Priča postaje zanimljiva kad se čovjek usred noći probudio jer nije umro, nego samo zamro. Kad je došao k sebi i shvatio gdje se nalazi, bio je sav uzbuđen i sretan što je živ pa je otrčao do noćnog čuvara kako bi ga pustio van. No umjesto pomoći od strane čuvara, ovaj kad ga je ugledao prepao se i otrčao glavom bez obzira. Na sreću, čuvar se vratio s prijateljem i pustio čovjeka koji se iz smrti vratio u život. Kako je čovjek bio uzbuđen što je ponovno među živima, odmah je otrčao do telefona i nazvao ženu. Kad je rekao: "Draga, to sam ja, tvoj muž", žena je vrisnula i onesvjestila se. Pokušao je nazvati i svoje prijatelje u gradu kako bi im rekao da je živ, ali mu nisu vjerovali jer su čuli za njegovu tragičnu smrt. Već je skoro odustao, kad se sjetio jednog svog prijatelja koji nije bio iz grada i do kojega još sigurno nije došla vijest o njegovoj smrti. Ispričao mu je što se dogodilo i zamolio da nazove njegovu ženu i uvjeri je da je živ.

Ova priča podsjeća na izvještaje iz evanđelja o uskrslom Kristu koji nije mogao uvjeriti svoje učenike da je uistinu živ. Zgodu koju smo čuli danas o apostolu Tomi, jedna je od najpoznatijih. Iako je bilo više nevjernih i sumnjičavih Isusovih učenika koji nisu vjerovali da je Isus živ i vratii se svojim uobičajenim poslovima, a samo je Toma dobio pomalo neugodan nadimak - nevjerni. Svejedno, moramo Tomu pokazati u dobrom svjetlu. On je bio onaj učenik koji je rekao: "hajdemo i mi da umremo s njim", kad je Isus rekao da će ući u Jeruzalem, a svi učenici ga odgovarali od toga jer je to bila suluda ideja koja je vodila u sigurnu smrt. Uz to, Toma je prvi i jedini koji je za Isusa rekao: "Gopodin moj i Bog moj", odnosno, prvi je uz Isusa stavio naslov: Bog. Stoga za Tomu možemo reći da je jedan od apostola s kojim se najviše možemo poistovjetiti. Čovjek koji je spreman puno toga dati za Isusa, ponekad mu je potrebno nešto nacrtati da mu dođe do malog mozga, ponekad posumnja ima li to sve smisla, ali kad osjeti Božju prisutnost u svom životu tada ojača njegova vjera i osjeća da je Isus kraj njega u najtežim životnim situacijama. Apostol Toma čovjek je duboke i ispravne vjere. Ispravna vjera nije ona fanatična vjera koja se nikad ne preispituje i koja se ne bori sa sumnjom. Sumnja nije grijeh, a niti radi protiv nas. Sumnja je sastavni dio vjerničkog života koji i razumom i srcem želi spoznati Boga i približiti mu se. Ta stalna napetost između vjere i sumnje približava nas Bogu.

No ono o čemu bih htio pričati danas je jedan zanimljivi detalj. To je detalj koji možda naoko izgleda kao usputni, ali mislim da je od velike važnosti za nas i uči nas vrlo bitnoj stvari. Riječ je o Isusovim ranama. Zamislimo si Isusa na Veliki petak: izbičevana, ispljuvana, ponižena, prebijena, raspeta... A sad ga vidimo u proslavljenom tijelu. Može ići kroz zidove, pojavljivati se na različitim mjestima, može jesti, spremati gradele, činiti čudesne stvari. No uz sve to, na njegovim rukama su još uvijek rane Velikog petka. Ostavio je rane na rukama, nogama i boku. Zar nije mogao i to iscijeliti nakon uskrsnuća? Zanimljiv je to detalj. I uvijek me mučilo pitanje kakav je to bio Isus nakon uskrsnuća da ga učenici nisu mogli prepoznati? Je li imao drugačiju frizuru? Je li bio drugačijeg stasa? Je li uopće ličio na Isusa iz Nazareta? Očito je da se mogao toliko izmijeniti na izvana da je postao neprepoznatljiv. Jesu li rane imale samo ulogu identifikacije ili nešto više od toga?

Zasigurno da su učenici obarali pogled kad je Isus pružio ruke prema njima i pokazao im svoje rane. Bio je to neugodan podsjetnik na onaj Veliki četvrtak kada su svi pobjegli od njega. Bio je to podsjetnik kojega su sigurno željeli zaboraviti i ostaviti prošlosti. No Isus s tim podsjetnicima dolazi k njima, ali ne koristi ih u svrhu koja bi posramila ili osudila, nego upravo suprotno. Isusove rane ojačale su Tomu te je on mogao reći: "Gospodin moj i Bog moj!" Isusove rane nisu rane koje osuđuju i kažu: "Ovo ste mi vi napravili, vi ste krivi za moju muku i smrt!" Isusove rane govore: "Mir vama!" Isusove rane govore: "Ne bojte se, ja sam!" Isusove rane su isto tako, kao i cijelo njegovo tijelo tranformirane u nešto nadnaravno. Iako su to još uvijek rane, krvave i bolne, one više nisu podsjetnik poraza i izdaje, nego podsjetnik ljubavi, pomirenja i praštanja.

Svi mi imamo rane. Možda su neke zacijelile, ali ožiljak je ostao. Jesu li naše rane i naši ožiljci podsjetnik na muku i gorčinu ili smo transformirali svoje rane s kojima možemo reći: "Mir tebi koji si mi nanio te rane!" Ako svoje rane i ožiljke ne transformiramo, onda ćemo ih transportirati. Drugim riječima, ako u svojoj bolnoj i patničkoj prošlosti ili sadašnjosti ne pronađemo smisao patnje u Isusovoj patnji, onda ćemo tu gorčinu koristiti da i drugima zagorčavamo život. Isus nam je pokazao da se s ranama može živjeti i uskrsnuće, da rane ne označavaju smrt, beznađe ili očaj već da mogu nositi poruku života, ljubavi i pomirenja. Što ćemo učiniti sa svojim ranama? Što ćemo crpsti iz svojih rana? Ljubav ili gorčinu? Nasljedujmo Isusa i učinimo sa svojim ranama ono što je i on učinio.

Back to top