Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Energija u prirodi dolazi u obilnim količinama. Bilo da se radi o energiji vode, vjera, sunca ili fosilnih goriva. Ta enegija se može očitovati u nekontroliranom izdanju poput razorne eksplozije ili poplave, a može se i obuzdati i kontrolirati.

Što biste napravili da na nekoj nagradnoj igri dobijete jednu bačvu sa 100 galona benzina? Mogli bi u tu bačvu ubaciti upaljenu šibicu ili pak uliti koju litru u svoj automobil i voziti se nekoliko stotina kilometara. Eksplozije su spektakularne i primamljive našim očima i mogu oduševiti, ali kontrolirane eksplozije u motoru s unutrašnjim izgaranjem su puno efektnije i korisnije.

Duh Sveti je snaga ovog svijeta i snaga Crkve. On je onaj koji pokreće i oživljuje. Duh djeluje kao eksplozija, kao što smo čuli u prvom čitanju gdje Duh silazi nad apostole poput plamenih jezika i na njihovu riječ obraća se nekoliko tisuća Židova. No, Duh djeluje i kroz instituciju Crkve, kroz sakramente, liturgiju, nauk apostolski, kroz neprimjetnu djelatnost vjernika koji svakodnevno žive svoju vjeru, trpe za ime Kristovo, prolaze kroz nedaće, strpljivo nose svoje križeve, čine djela milosrđa u skrovitosti i na taj način, poput kontrolirane eksplozije u motoru s unutrašnjim izgaranjem, gotovo nečujno i neprimjetno, a opet pokreću motor i idu prema naprijed. Sve je to zasluga Duha Svetoga.

Stoga i u svakom od nas Duh djeluje na oba načina. Ponekad eksplodira i obuzme nas potpuno, a većinu vremena lagano izgara u nama i pokreće nas naprijed. Budući da je u eksploziji prikazana moć i snaga sirove energije koja guta sve pred sobom, ovo neprimjetno i lagano izgaranje Duha Svetoga u nama često podcjenjujemo i omalovažavamo jer tu je snaga i energija prikrivena, no tu se očituje ono što kaže Isus:"Po djelima ćete ih prepoznati!" Tu se Duh Sveti ne prikazuje kao spektakularni događaj, primamljiv oku, nego pokretačka snaga koja uz pomoć institucije Crkve omogućava da se vide učinci te enrgije kroz skriviti evanđeoski život svakog vjernika.

Jedno ne isključuje drugo jer Duh Božji ne radi protiv sebe i jedno djelovanje ne omalovažava drugo. Ako netko pod izlikom Duha Svetoga omalovažava instituciju Crkve i ne odnosi se prema njoj s ljubavlju, tada to nije Duh Božji. Ako opet netko drugi pod izlikom institucije ne dopušta Duhu Svetomu da obnavlja i oživljuje Crkvu, to opet nije od Duha Svetoga. Svatko od nas naginje na jednu ili drugu stranu. Netko više voli uređenu i čvrstu strukturu, nepromjenjiva pravila i slijepe zakone, dok drugi opet više vole improvizaciju, slobodu i prilagodljive zakone. Volimo se dijeliti na konzervativne i liberalne, lijeve i desne, napredne i nazadne. Ne bi u tome bilo ništa loše kad bi to išlo na izgradnju zajednice. Crkvi, da bi išla naprijed i da bi se zalagala za Kraljevstvo Božje, potrebni su i lijevi i desni, konzervativni i liberalni, oni koji će podsjećati na tradiciju i važnost naslijeđa po kojem smo primili vjeru, ali i oni koji će tradiciju obogaćivati suvremenim izazovima čovjeka i svijeta. Jedni moraju paziti da se Crkva ne pretvori u muzej, a drugi moraju paziti da, kako kaže apostol Pavao, sloboda ne bude izlika tijelu. Kada slušamo Duha Svetoga i djelujemo po njegovim nadahnućima, nema bojazni da ćemo zastraniti. No kada ušutkavamo glas Duha u nama i djelujemo po svojim nadahnućima, tada nema plodova.

Duh je onaj koji izgrađuje, koji povezuje i čini Crkvu jačom i složnijom. Ne želi od Crkve napraviti bezličnu građevinu gdje svi razmišljaju isto i žive svoju vjeru na identičan način. Bog ne želi od nas napraviti robote. Veliki je izazov ujediniti različitost. To može samo Duh Sveti. To je znak prisutnosti Božje. Gdje je podvojenost i svađa, gdje je nadmetanje kako bi se ponizilo drugoga, gdje je različitost izvor netrpeljivosti i nemira, tamo nema Duha Božjega.

Duh Sveti nam jasno govori preko svetog Pavla u poslanici Galaćanima koji su njegovi plodovi i gdje ćemo ga prepoznati: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost."

Back to top