Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Hrana je život. Hrana je smrt. Još od majčine utrobe hrana nas oblikuje i omogućuje rast. Hrana omogućuje kretanje, razmišljanje, rad i odmor. Bez hrane ne možemo ništa. Što se hrane tiče, tu se ne razlikujemo od nijednog živog bića jer kada ogladnimo u potrazi smo za hranom, a kada umremo, postajemo hrana baš kao i biljke i životinje.

U cijelom svijetu glavna je preokupacija upravo hrana. No dok je jedan dio svijeta zabrinut da iz obilja ponude izabere onu pravu namirnicu koja je zdrava, koja ne deblja, koja ne začepljuje krvne žile, koja ne uzrokuje rak ili probavne smetnje; drugi dio svijeta zabrinut je hoće li uopće imati staviti na stol nešto što nalikuje hrani. Dok se u jednom dijelu svijeta hrana baca u kante za smeće, u drugom dijelu svijeta se traži po smetlištima. Zbog hrane se ratuje, stvaraju se neprijateljstva. Zbog hrane se otima, vara i  ubija. No zbog hrane se i ljudi povezuju, okupljaju oko stola, zbližavaju i druže. Hrana služi i kao identifikacija. Kad bih spomenuo pizzu ili pastu, vaš odgovor bi bio Italija, kad bih spomenuo sushi odgovorili bi Japan, kad bih spomenuo neko drugo poznato nacionalno jelo, odmah bi ga prepoznali. Činjenica je da je hrana bitan dio našeg postojanja. Činjenica je da su problemi vezani uz hranu najveći problemi u svijetu i nadilaze sve ostale katastrofe. U takozvanom "razvijenom" dijelu svijeta problem je pretilost, a u takozvanom "nerazvijenom" dijelu svijeta pothranjenost i umiranje od gladi i žeđi. Čovjek bi rekao da nas je previše na ovoj planeti i da nema dosta hrane za sve ili da je Bog možda malo krivo izračunao omjer populacije koliko stane na Zemlju i mogućnosti proizvodnje hrane. No, istraživanje iz 2010. godine pokazalo je da je broj pretilih daleko premašio broj gladnih. Hrane, dakle, ima dovoljno; Bog, dakle, nije kriv. Čovjekova raspodjela hrane je nepravedna. Pohlepa je ipak najveći čovjekov grijeh.

Uz sve spomenuto vidimo da je hrana jako bitan dio našeg postojanja. Čudi li onda što je naš Bog htio ostati među nama u obliku hrane? Kakva je to hrana u kojoj je Bog odlučio biti materijalno prisutan i opipljiv i vidljiv u ovome svijetu? Što nam želi poručiti Kruh koji je s neba sišao? Istaknuo bih tri stvari:

1. Isus je rekao na Posljednjoj večeri: "Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati." Isus se potpuno predaje za nas. Svaki djelić sebe daje za nas i daje se cjelovito. Uči nas predanosti i davanju za druge.

2. Isus je rekao:"Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu." Euharistijski Isus nas okuplja u zajedništvo. Želi da budemo jedno, kao što je jedno njegovo tijelo, jedna Crkva, jedno čovječanstvo, jedan Bog.

3. Euharistijski kruh se lomi, kao što se i Isus razlomio kako bi ga mogli blagovati. Euharistijski kruh je natopljen nevino i nepravedno prolivenom krvlju našega Spasitelja, ali ne zato da bi i mi prolijevali krv drugih. Žrtveni karakter Euharistije uči nas ne da drugima prouzrokujemo patnju i teškoće nego da svoje teškoće i žrtve znamo prikazivati Gospodinu poput Isusa, da im znamo dati smisao u Kristovu križu. euharistijski kruh natopljen krvlju ne vapi za osvetom i neprijateljstvom, nego za pomirenjem i oproštenjem. Kristovo tijelo je iznakaženo i ubijeno kako bi se dokrajčila mržnja, grijeh, osveta i neprijateljstvo.

To su tri glavne točke kojima nas uči Kruh koji je s neba sišao: predanost, zajedništvo i žrtva pomirenja. No današnji blagdan nam na osobit način daje još jednu važnu poruku. Blagdanom Tijelova posvješćujemo si da je Krist stvarno prisutan u euharistijskim prilikama kruha i vina. Na koji način je prisutan je teško objasniti i to je tema teoloških razmišljanja koje ne koriste baš previše. Zašto je prisutan već smo rekli, stoga bih svratio pozornost na samu riječ PRISUTAN.

Često se žalimo kako ne možemo biti predani nekoj osobi, nekom poslu, molitvi ili životu općenito. Kažemo da nismo prisutni. Tijelom smo tu, ali odsutni duhom. Površni smo u svojim odnosima, poslovima i molitvama. Sve je nekako na površini i ne volimo se vezati ni ulaziti u dubinu jer bi time morali biti odgovorniji i prisutniji. No, Krist nas zove upravo u dubinu, traži od nas i odgovornost i prisutnost. A naše površnosti prikirvamo pobožnošću i maskama dobrih i odanih vjernika. Prečesto je slučaj, iz mog osobnog iskustva, da što se čovjek pravi pobožnijim, to je njegov duhovni život siromašniji. Kupa se u plićaku, a pravi se da bi mogao preplivati Jadransko more. Čuvajmo se takvih ljudi i čuvajmo se da ne postanemo takvi ljudi. Križ od pola metra na zidu kuće ili ureda, imitiranje kipa BD Marije kod molitve, izlizana koljena, križevi i medaljoni oko vrata, razbacivanje pobožnim frazama i osuda onih koji nisu naizvana pobožni najčešće su znakovi duhovnog siromaštva i pokušaja da se to siromaštvo prikrije i nadomjesti izvanjskim znakovima i formama. Prečesto susrećem takve duhovne razvaline i vjerske nakaze. Bog jasno i glasno govori, što mi vrijede vaše žrtve i blebetanja i izlizana koljena ako vam je srce daleko do mene, ako se duhom odsutni, ako prodajete siromaha za novčić i sirotu za sandale. Zaista, čemu služe naše molitve i naše pobožnosti ako smo u svom životu površni, ako nismo srcem u svemu što činimo, ako se niti ne trudimo živjeti Evanđelje?

Od današnjeg blagdana učimo se biti PRISUTNI poput Isusa. Isus nije ostavio nekog svog činovnika ili zamjenika da čuči u hostiji u svetohraništu i da sluša naše jadikovke, molitve i zahvale. On sam je prisutan. Sam Bog je prisutan u toj hostiji. To nam govori ovaj blagdan. Često nismo toga svjesni i često Isusa u Euharistiji uzimamo zdravo za gotovo. Zamislite da kada dođete predati svoje pismo u poštu, da vas prima sam direktor Hrvatske Pošte. Ili da dolazite u župni ured bilo koje crkve na svijetu i prima vas sam papa. I da vam papa krsti svako vaše dijete, da vas vjenča sam papa, da vas svaki put ispovijeda sam papa? Da uvijek i u svakom trenutku možemo doći do gradonačelnika, do predsjednika Vlade ili ostalih pozntih ličnosti... Vaš fejsbuk profil bio bi krcat "selfijima" sa slavnim osobama. A ovdje, i u svakoj crkvi, bilo gdje na svijetu, prisutan je sam Bog. Napravimo danas, a i malo češće "selfie" s Isusom u euharistijskim prilikama. Ali ne onaj za fejsbuk nego onaj za našu dušu. Da imamo što više trenutaka s Isusom i da nam ti trenuci ne budu prilika da se hvalimo pred drugima, nego da se izgradimo u bolje kršćane i bolje ljude. Ljude koji se okupljaju kod stola Gospodnjega kako bi se nahranili, da ne proždiremo druge nego da i njih pozovemo k svom stolu, kao što i Krist sve nas zove k svome.

fra Petar Horvat
 
Selfie s propovijedi
Back to top