Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

"Kako nasmijati Boga? - Reci mu svoje planove." Poznata je rečenica jednog američkog glumca i redatelja. Čovjekov najveći strah je možda upravo to - da nešto krene mimo njegova plana. Kad bi čovjek mogao zacrtati svoj životni plan i kad bi znao da će ga do zadnjeg detalja uspjeti provesti u djelo, tada se ne bi imao čega bojati. Kada bi vojnici išli u boj i znali da će pobjediti i da nitko neće poginuti, ne bi se imali čega bojati. Kad bi čovjek mogao isplanirati sutrašnji dan znajući da će se svi njegovi planovi ostvariti, ne bi bilo ni stresa ni straha. No život je upravo suprotno. Nitko od nas ne može isplanirati ni sljedećih sat vremena bez uzimanja u obzir faktor iznenađenja. To nas može ispunjati nervozom i strahom, a opet može biti prilika za još veći rast u vjeri.

Isus svojim govorom u današnjem evanđelju želi umiriti svoje učenike, one koji vjeruju u njega, sve one koji se uzdaju u njega. Želi da onaj strah koji je usađen u čovjekovu narav bude usmjeren na pravu stvar. Strah nije čovjekov neprijatelj iako ga takvim smatramo. Isto kao što ni bol nije čovjekov neprijatelj već je tu kako bi nas zaštitila. Kad zaboli zub, u velikoj smo nevolji i želimo se što prije riješiti te boli pa odemo zubaru. No da se ta bol nije pojavila, ne bi znali da nešto nije u redu s našim zdravljem i stvari bi se zakomplicirale. Bol nam može spasiti život. Isto tako i strah nam može spasiti život. Strah od strujnog udara odvraća nas od nakane da guramo čavle u utičnicu. Strah od gubitka života odvraća nas od nakane da skočimo s vrha nekog nebodera ili da autom jurimo 200 na sat. Ipak, od prekomjernih bolova čovjek ne može normalno funkcionirati jer je sav usmjeren na tu bol. Tako je i sa strahom: od prekomjernog straha, čovjek ne može normalno funkcionirati.

Stoga Isus veli da se ne trebamo bojati svega i svačega. Ne moramo se bojati budućnosti i neizvjesnosti jer Bog je onaj koji vodi naš život. Ne moramo se bojati da će nas Bog zaboraviti ili ostaviti jer smo mu vrijedni. Ne moramo se bojati ljudi koji nam žele zlo. Ne moramo se bojati biti iskreni i pošteni. Ti strahovi postaju hendikep koji nas sprječava da živimo radosno i odvažno. Ti strahovi onemogućuju da živimo kao istinski kršćani. Najgore je što su upravo ti strahovi najveći u našem životu, što upravo ti strahovi oblikuju naš život u tolikoj mjeri da gubimo svoj pravi identitet. Istina je da se mi vjernici više bojimo ljudi nego Boga. Više mi je stalo do toga što će o meni misliti moj šef, moja mama ili tata, moja žena ili muž, moji prijatelji, a manje što o meni misli Bog. Zato i stavljamo tolike maske na sebe. Toliko energije i truda ulažemo u naše maske i vanjštinu da nemamo vremena sređivati našu nutrinu. No takvo nam je društvo. Važna je vanjština, važna je estetika, važna je površina. Što je ispod toga, nije važno, bitno da se ne vidi.

Isus nas danas poziva da se dovedemo u jako neugodnu situaciju. Poziva nas da ono što je u nama, u tamnim dijelovima naše duše, u sjeni, ono čega se sramimo, ono što skrivamo, ono o čemu se bojimo naglas pričati i pokazivati pred drugima, da sve to iz tame  iznesemo na svjetlo. Skidanje maski, prokazivanje lažnoga sebe, lažnog identiteta, mene divnog, mene krasnog, mene prelijepog, mene savršenog i mene bezgrešnog je užasno težak proces. No Isus nam govori:"Ne bojte se!" Time ćemo pasti u očima nekih ljudi, izgubiti prijatelje, biti prezreni i izrugivani. Isus nam takvima poručuje:"Ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo!" No ako hranimo svoj ego, ako samo nastavljamo graditi svoj lažni identitet, svoj lažni JA i stavljamo masku na masku, ako zanemarujemo Božji glas u nama koji nas opominje da se mijenjmo iz temelja, da zakoračimo na put obraćenja, da rušimo sve kule od karata koje smo izgradili za života, da se oslobodimo straha od mišljenja drugih i počnemo misliti što Bog misli o nama, što Bog ima reći o nama, tada se predajemo onom koji može pogubiti i dušu i tijelo.

Strah se pobjeđuje jedino ljubavlju. Kada volimo neku osobu, sve smo u stanju napraviti da tu osobu zaštitimo i pokažemo koliko nam znači. Nije nas briga što će drugi misliti o nama ako se zauzmemo za tu osobu. Kada čovjek voli svoju domovinu, ne boji se položiti svoj život za onu koju toliko voli. Ljubav je ta koja pobjeđuje strah. Bojimo se pokazati da smo kršćani? Bojimo se na javnom mjestu staviti na sebe znak križa? Govoriti o Bogu u svom društvu? Strah od mišljenja drugih? Strah od odbacivanja? Strah od poniženja? To je kao dječji strah od čudovišta ispod kreveta. Preusmjerimo, dakle, svoj strah na pravo mjesto. Strah od onoga koji nas želi odvući od Boga i ubiti našu dušu i naše tijelo. 

fra Petar Horvat
Back to top