Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Prava vjera je ona koja ne preispituje Božji plan. Prava vjera je ona koja slijepo vjeruje Isusovoj riječi. Prava vjera je ona koja besprigovorno prihvaća sve i svaku pojedinost koju nam Crkva stavlja na srce. Prava vjera je ona koja Božju logiku stavlja ispred logike svijeta.

No naša vjera je ona koja ponekad posumnja u Božji plan s nama, u Isusove riječi, nauk Crkve, Božju logiku pa čak i postojanje Boga. No uvijek iznova vraćamo se Bogu i molimo da nam oprosti na malodušnosti i slaboj vjeri.

Za razumijevanje današnjeg evanđelja potrebna je vjera. Bez vjere u Božju svemoć i da onaj koji je stvorio ovaj svijet, zakone fizike i logike isto tako može te zakone nadići i promijeniti. Kod Boga 2+2 može biti 5, koliko god to ludo zvučalo. Kod Boga 2+5 može biti jednako 5000. Bog može nahraniti preko 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Ako nemamo vjere onda Božju riječ počinjemo prilagođavati i tumačiti na način razumljiv našoj ljudskoj logici.

Gledano s malo vjere i puno ljudske logike, ovaj događaj nije ništa drugo nego čudo moći dijeljenja. U pokušaju da se razumno i logično objasni ovaj događaj mnogi padaju u napast da izuzmu natprirodni element ovog čuda i kažu da Isus nije natprirodno umnožio pet kruhova i dvije ribe nego da se radi o hrani skrivenoj pod haljinama Isusovih slušatelja. Isus im je prije ovog događaja propovijedao kako je važno dijeliti ono što imamo s bližnjima pa su sebični ljudi promijenili srce i podijelili ono što su imali skriveno ispod haljina s onima koji nisu imali ništa. Zvuči kao lijepa priča, potpuno u Isusovom stilu koji potiče dobrotu i liječi sebična ljudska srca. Čudo je upravo u tome što je Isus promijenio sebičnu ljudsku narav i učinio da ljubav zavlada u ljudskim srcima. To uistinu i jest čudo i kad bi danas Isus mogao učiniti isto i potaknuo onih 1% ljudi u čijim je rukama polovica svjetskog bogatstva da podijele od svog suviška i tako spriječe da 21 000 ljudi dnevno umre od gladi, to bi bilo čudo ravno premještanju planina.

No, u današnjem evanđelju je jasno naznačeno da nisu ljudi jedni drugima davali hranu, nego da su to učinilli učenici. U evanđelju se nigdje ne spominje da ih je Isus poticao da izvade ispod haljina skrivenu hranu i podijele s onima koji nemaju ništa. Pa zar bi Isus, koji svojim rengenskim vidom koji može prodrijeti u najdublje predjele ljudskog srca ne bi mogao vidjeti da ljudi imaju skrivenu hranu? U evanđelju je jasno naznačeno da se Isus sažalio nad narodom, ionako je Isusa slijedila samo sirotinja, ljudi koji nisu imali što izgubiti i koji su u Isusu vidjeli jedini spas, koji su od Isusa očekivali da uspostavi svoje kraljevstvo u kojem će biti i pravde i kruha i za njih. Stoga ljudsku logiku moramo staviti po strani i ovaj događaj gledati Božjom logikom. Dogodilo se natprirodno čudo. Isus je s dvije ribe i pet kruhova nahranio više od 5000 ljudi. Kako se to dogodilo? Je li došao šleper pun hrane pa su učenici iskrcavali i dijelili ljudima, jesu li kruhovi i ribe pali s neba, je li to izgledao kao mađioničarski trik s maglom, zvučnim efektima i čiri bu čiri ba riječima, nebitno je. Ono što je važno jest vjerovati da Bog može i da Bog hoće, koliko god smiješni i ludi izgledali u očima ovoga svijeta. Da, Bog od nas često traži da ispadnemo ludi kako bi preispitao našu vjeru. Odličan primjer je Euharistija. Vjerovati da je Bog stvarno prisutan u komadiću kruha jednako je ludo kao i vjerovati da je Isus nahranio 5000 s petk kruhova i dvije ribe.

Druga, jednako kriva interpretacija ovog evanđelja je da je to samo simbolični događaj kojega ustvari nije ni bilo. Čisto duhovno tumačenje ovog događaja jednako je opasno kao i ovo prethodno tumačenje. Želi se reći da ih je Isus nahranio svojom riječju, tj. da je nahranio njihov duh, a ne tijelo. Kažu da je to samo slika Euharistije u kojem se u pričesti ne hranimo materijalno nego duhovno.

Obje interpretacije su tu kako bi se izbjeglo govoriti o čudu, kako bi mi kršćani izgledali što normalnije u očima ovoga svijeta. Ma jok, mi ne vjerujemo da je Isus stvarno nahranio 5000 ljudi s pet kuhova i dvije ribe, nije Isus hodao po vodi, nije Isus uskrisio Lazara niti liječio bolesnike, sve ti je to samo simbolično. Činjenica jest da što "normalnije" pokušavamo izgledati u očima ovoga svijeta, time smo nakaradniji. Bog nam po apostolu Pavlu jasno govori:"Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti." Mi smo oni koji smo pozvani navještati ludost križa ovome svijetu. Mi smo oni ludi koji smo izabrani da posramimo mudre. Potrebno je samo vjerovati u Boga i njegov plan.

Nadam se da se slažemo da je ovaj događaj iz evanđelja čudo i da ga prihvaćamo kao takvo. No, ovo čudo ne želi pokazati kako se Isus pravi važan i koristi svoje super moći kako bi zadivio svjetinu ili kako bi postao još popularniji i moćniji među ljudima. Činjenica je da ovo čudo jako podsjeća na Euharistiju jer Isusove geste su jednake kao i na Posljednjoj večeri. Isus podiže oči k nebu, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima. Euharistija je uistinu čudo koje već tisućljećima hrani milijune i milijune. Sveta misa je uistinu mjesto gdje se možemo do sita najesti duhovne hrane i gdje uvijek ostanu pretekli ulomci. Euharistije je uvijek mjesto gdje se potiče socijalna osjetljivost i potrebe drugih. Bog je osjetljiv na materijalne potrebe svih stvorenja pa nas uči da i mi budemo osjetljivi na materijalne potrebe naše braće i sestara. Isus u evanđelju kaže učenicima:"Dajte im vi jesti!" Svi smo mi učenici Kristovi i poziv je upućen svima nama. Osim duhovnih potreba, dužni smo i materijalno pomagati onima u potrebi. To nas uči Euharistija. Ne se izvlačiti poput učenika u evanđelju koji su htjeli otpustiti mnoštvo da sami odu i kupe si što je potrebno za jelo, nego da ih mi nahranimo. Mojih pet kruhova i dvije ribe ne mogu nahraniti tisuće ljudi, ali mojih pet kruhova i dvije ribe s Božjim blagoslovom mogu. Ja sam ne mogu učiniti ništa veliko u ovome svijetu, ali ja s Kristom i vjerom da on po meni može učiniti čudo, mogu sve! Bog nije škrtac. Bog uvijek daje u izobilju. Od preteklih ulomaka skupili su dvanaest punih košara. A sve je počelo s pet kruhova i dvije ribe.

Vjerujem li da Isus ono malo što imam može umnožiti i učiniti čudo? Bojim li se pred Boga staviti sav svoj život da ga blagoslovi i učini čudo u mom životu? Da mi umnoži vjeru? Da me preobrazi u boljeg čovjeka koji će živjeti bez straha i u potpunoj slobodi? Sve što je potrebno je izvaditi svojih pet kruhova i dvije ribe, ono malo i neznatno što imam i pustiti Bogu da on učini ostalo.

fra Petar Horvat
Back to top