Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

On je došao platiti dug koji nije dugovao. Taj dug je bio naš, ali ga nismo mogli platiti.
 

Vjerujem da mnogim kršćanima koji na dublji način proživljavaju svoju vjeru i otajstvo otkupljenja ova izjava izaziva dvojake osjećaje. U isto vrijeme javlja se osjećaj zahvalnosti i osjećaj krivnje.

Osjećaj zahvalnosti je usmjeren prema Isusu koji je svojim nesebičnim darivanjem na križu pobijedio smrt i tako nas jednom zauvijek oslobodio propadljivosti i otvorio nam vrata vječnosti. Osjećaj krivnje jer kao da smo se uvukli u ogromne dugove da nam ni dobitak na lutriji ne bi bio dovoljan da pokrijemo sve dugove i kamate - i onda je došao Isus koji je, iako ga to nismo ni tražili, otplatio sve naše dugove, a da to nismo ničim zaslužili.

Je li ispravno i dobro što imamo taj osjećaj krivnje? Tjera li nas osjećaj krivnje da napredujemo ili nas obeshrabruje da niti ne pokušamo nešto napraviti? Mišljenja su podijeljena. Zasigurno nitko ne voli osjećaj krivnje. Samo bi netko bolestan to volio. Smiješan izraz lica, čudan osjećaj u želucu, nemirna savjest, lupanje srca, nesanica - samo su neki blaži simptomi osjećaja krivnje. Kod onih slabijeg karaktera osjećaj krivnje može doveti do zatvaranja i odustajanja jer slabija osoba ne može se nositi s tim osjećajem pa se povlači i odustaje. Kod onih jačih, osjećaj krivnje ih tjera da onome protiv koga su sagriješili kažu: oprosti; ili pak daju obećanje da će se popraviti i ozbiljno se prihvate tog posla.

Živimo u kulturi koja jako voli nabijati krivnju. Ako netko iz javnog života pogriješi i ako se to otkrije, može očekivati da će u narednih nekoliko dana biti javno razapet - rulja jednostavno ima potrebu nabiti krivnju tom čovjeku. No mehanizam nabijanja krivnje vrlo se često koristi i u odnosima vrlo bliskih osoba, osoba koje se "vole", bilo da se radi o braku ili prijateljstvu. Ako supružnik pogriješi i time povrijedi svog partnera, partnerovo najjače oružje je mehanizam nabijanja krivnje. Time povrijeđena stranka dolazi u napredniji položaj i postavlja se iznad osobe koju "voli" i automatski se narušava ravnoteža jednakosti između supružnika koja je korijen uspješnosti braka. Povrijeđena stranka drži u šaci povreditelja i uvjetuje ga  u tolikoj mjeri da je ponižava i tjera da pogazi svoje dostojanstvo povrijeđenom strankom. Na taj način se ostvaruje osveta koja se ne može nazvati osvetom ali to jest osveta i to u svom najsavršenijem obliku. Nabijanje krivnje događa se na svim razinama društva: mladima su krivi stariji zbog situacije u kojoj se nalaze, starijima su krivi mladi jer ne idu stazama oje su oni zacrtali, ekonomisti krive političare, političari političare, studenti profesore, profesori studente, djeca roditelje, roditelji djecu...

Gdje je u svemu tome Isus? Mogli bi malo i njega uvesti u ovu analizu mehanizma nabijanja krivnje. Kada uspredimo naša ljudska postupanja prema osobama koje ili volimo ili mrzimo i postupanja Isusa Krista s nama ljudima, vidimo da to nema veze jedno s drugim. Kod Isusa nema ni spomena ni slutnje na osvetu i nabijanje krivnje. Isus svojom smrću na križu želi jednostavno reći: DOSTA!!! Dosta nabijanja krivnje! Dosta osvete! Dosta rata! Dosta jačih i slabih! Dosta bogatih i siromašnih! Dosta!!!

Vratimo ravnotežu. Vratimo opraštanje kao glavni mehanizam naših međuljudskih odnosa!

Kda pogledamo križ, osjećamo li krivnju? Nismo bili u onoj rulji koja je vikala: raspni ga, raspni! I teoretski, nemamo nikakav utjecan na prošlost i ono što se dogodilo prije nas. No ono nad čim imam utjecaja i ono nad čim bih trebao imati osjećaj krivnje jest sadašnjost. Ono što se događa u meni i ono što se događa oko mene, tu mogu djelovati. Kad je Isus rekao uplakanim ženama da plaću nad sobom i nad svojim grijesima Isus je prenio svevremensku poruku svima nama: ne plačite i ne osjećajte krivnju nad mojim razapinjanjem i mojom smrću, nego obratite pozornost na svoju sadašnjost na koju možete imati utjecaja.

Isus nije otišao na drvo križa kako bi nas optuživao, osuđivao i nabijao krivnju. Otišao je na drvo križa iz skroz drugačijih razloga: da nas oslobodi osjećaja krivnje i da nam podari pomirenje i oproštenje. Isus ne koristi mehanizam nabijanja krivnje kako bi nas natjerao na obraćenje nego koristi mehanizam nesebične ljubavi kako bi nas blago i strpljivo pozvao na obraćenje. 

Jesu li i naši križevi u toj svrsi? Je li moj križ tu da nekome nabijam krivnju ili da činim upravo suprotno - da druge oslobađam krivnje i nastavim strpljivo nositi svoj križ.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa blagdan je uzvišenja drva po kojem smo spašeni, oslobođeni osjećaja krivnje, pomireni i po kojem nam je sve oprošteno. Uzvisimo i mi svoje križeve, ali ne da bi njima nabijali krivnju drugima nego da bi svijetu pokazali da nam je po tim križevima sve oprošteno!

fra Petar Horvat
Back to top