Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Isus očito jako voli vinograde pa nam često iz slike vinograda želi dati neku poruku. Što nam danas poručuje? Znamo da se Isus obraćao izravno židovskim glavarima i svećenicima onoga vremena. Vladajuća garnitura uklanjala je proroke koji nisu bili podobni, pa na kraju su bili umješani i u Isusovu smrt.

No, budući da je sv. Pismo nadahnuto Duhom Svetim, znači da je bezvremensko i nosi poruku kroz sva vremena, pa tako i nama danas. Kako bi onda mogli Isusovu prispodobu primjeniti danas?

Glavari svećenički i farizeji bili su čuvari Zakona Božjega. Oni su ga i tumačili i nadgledali da se provodi. Budući da u zakonu Božjemu nema ništa lošega, zašto ih Isus uspoređuje sa zlim vinogradarima i što mi danas imamo zajedničko s njima?

Zakon sam po sebi nije ništa loše. On nam pomaže da uredimo zajednički život. Naglasak je na POMAŽE. Zamislite zagrebačke ceste između 3 i 5 popodne usred tjedna. E sad ih zamislite bez prometnih znakova i semafora. Opći kaos. Tko bi imao veći auto, taj bi imao prednost. Prometne zakonitosti čine naše kretanje uređenijim, a kad ih netko ne poštuje, često to završava nesrećom, pa čak i smrću.

Sada tu situaciju prebacimo na Crkvu i njezino uređenje. Jedna zajednica od 1,18 milijardi članova. Kada ne bi bilo nikakvih zakonitosti, nastao bi kaos. Zakoni Crkve pomažu nam da postignemo jednakost svih članova Crkve. No tu postoji jedna opasnost u koju se vrlo lako upada, a zove se LEGALIZAM. Zakon je, dakle, tu da nam pomaže i služi u našim životima. Legalizam je kada zakon stavljamo kao najvišu vrijednost u svom životu. I sve što činimo, činimo zato da zadovoljimo zakon, da ispunimo normu. Svatko je u svom životu bio u toj situaciji da je rekao – reci ti meni što ja trebam napraviti i to je to. Nešto više, dodatno ili nešto što bi zahtjevalo više moga vremena ili truda ili aktivnosti, vješto bi izbjegli. Uz to bi naša savjest bila sasvim mirna jer smo ispunili zakon i ono što on od nas traži.

No u kršćanstvu zakon nikada ne smije biti najviše načelo ili orjentir po kojem bi se trebali vladati. Primjerice, ići na ispovijed jednom godišnje ili postiti samo određene dane, ili dati točno određeni dio svoga truda i dobara Crkvi. Sjetimo se crkvenih zakona ili Božjih zapovijedi. Zar bi nam bili potrebni kada bi svi živjeli po savjesti i načelu ljubavi?

Zakon nas opterećuje. Jer kada odlučimo raditi samo ono što predviđa zakon, i ništa dalje od toga, tada nam zakon postaje opterećenje jer stalno gledamo da ne povrijedimo zakon i ne odstupimo od njega. Kao čovjek koji hoda po žici. A kao kršani pozvani smo život u slobodi, što ne znači raditi što hoćemo – već odgovorno. A ljubav mora biti iznad svega. Bez ljubavi koja se očituje u razumijevanju, strpljivosti, poštivanju i poniznosti, nema niti prave slobode.

No mi, kao ljudi, zbog svoje slabosti nismo dorasli takvom načinu života pa smo od kršćanstva napravili religiju, napisali zakone koji se uglavnom temelje na pitanju: „Što ja kao kršćanin moram napraviti da zaslužim vječno spasenje? Odnosno, Što je minimalno što ja kao kršćanin moram napraviti da bi se svidio Bogu?“

No glavno pitanje ostaje: Kada ćemo mi kao kršćani prestati biti legalisti i minimalisti. Odnosno kada ćemo načelo ljubavi staviti iznad svih zakona? Zakoni su tu da nam služe, a ne da određuju naš život. Sjetimo se samo Isusa i kako je poučavao svoje sunarodnjake da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Zakoni su tu da nam služe, a ne da mi služimo njima.

I u Crkvi često vidimo tu surovu birokraciju. Problem nastaje kada Isus prestaje biti temelj našega života i naših misli. Kada zaboravimo da sve što radimo i da je smisao cijele Crkve upravo Isus Krist.

Pokušajmo analizirati svoje živote. Neka to bude kao domaća zadaća. I vidimo koliko smo legalisti u svom životu. Gdje sve slovo zakona, ustaljene običaje, životne navike i ostale zakonitosti u svom životu stavljamo ispred života prožetog ljubavlju prema svima i svemu. Sjetimo se svih područja naših života gdje nam ljubav nije temeljno načelo po kojem djelujemo.

Izvršavanjem zakona ne donose se plodovi koje Bog od nas traži. Izvršavanjem zakona činimo samo da se stablo ne osuši, ali plodova nema. Plodovi se donose tamo gdje čovjek ima odvažnosti da u svojoj slobodi ne krši zakon, već ga nadilazi. Slikovito rečeno – tamo gdje će čovjek pomoći čovjeku ne zato što je to jedna od kršćanski zapovijedi, već zato što to želi učiniti u svojoj slobodi. Kada čovjek dođe na misu, ne zato jer je to jedna od zapovijedi, već zato što to svim srcem želi. Kada čovjek učini i više nego se to od njega traži, zato što zna da će to biti na dobrobit ljudima oko njega. Primjera ima beskraj. Nađimo svoj primjer u svom životu i ostvarimo ga. Pritom uvijek pazeći da ne odbacimo kamen zaglavni, koji je sam Isus Krist, temelj naših misli i djelovanja.

fra Petar Horvat
Back to top