Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Jedan čovjek želio je znati kako imati sretan i ispunjen život te je odgovor potražio kod jednog duhovnog učitelja. Kad je došao do njega, postavio mu je to pitanje i rekao da je proučavao i Sveto Pismo, posjećivao seminare, obavljao razne pobožnosti, pomagao drugima – ali odgovora nije našao. Duhovni učitelj ponudio je čaj svome gostu. Nalio je punu šalicu čaja, i dalje je točio i čaj se prolijevao po tanjuriću, učitelj je i dalje lijevao čaj koji je već curio i po podu. Tek tada je čovjek odlučio reagirati i viknuo je: „Dosta! Šalica je puna ne stane više!“ Na to mu je učitelj odgovorio: „Kao i ova šalica, ti si ispunjen svojim mišljenjima, viđenjem svijeta i Boga. Kako da ti pokažem kako se postiže sreća u životu, ako ne isprazniš najprije svoju šalicu?“

Kako i mi možemo primiti Krista za što se prirpemamo u ovom Došašću, ako najprije ne napravimo mjesta za Isusa u svojim životima, ako ne pripremimo svoje života za Kristov Dolazak? Tako i Ivan Krstitelj potiče svoje suvremenike, a i nas danas da pripremimo svoja srca za dolazak Kristov. A ta prirpema se događa samo po iskrenom obraćenju.

No, što to znači – obratiti se? U svom svakodnevnom govoru često koristimo tu riječ kada govorimo: „Obratite se tome i tome.“ Možemo dakle govoriti o pozitivnom i negativnom gledanju pojma obraćenja. Pozitivno: Obratiti se nekome ili nečemu, a negativno: obratiti se od nekoga ili nečega. U tom smislu obraćenje se može shvatiti kao promjena smjera. U duhovnom smislu to znači da ako se obratimo k Bogu, to ujedno znači da smo se obratili od grijeha, okrenuli leđa grijehu. Situacija može biti i obrnuta – obraćenje ka grijehu znači okrenuti leđa Bogu.

No, obraćenje nije neki trenutak u životu – nitko se nije obratio preko noći. Pa kada i pogledamo neke primjere obraćenja iz sv. Pisma – npr. sv. Pavla, obraćenje se nije dogodilo u trenutku kad ga je Isus pozvao i kada je pao s konja. Pavao je nakon tog događaja otišao u Arapsku pustinju i tamo proveo tri pune godine. Tek nakon toga možemo govoriti o obraćenju apostola Pavla.

Po Ivanu Krstitelju iz današnjeg evanđelja, Bog nas želi ohrabriti da se isplati živjeti obraćenje, štoviše, da je to jedini ispavni put. Drugoga nema. Kao što kaže jedna turska poslovica: bez obzira kako daleko si otišao po krivoj cesti, vrati se natrag. Tj. ako idemo za Rijeku, a na Bosiljevu odemo za Split, ne možemo očekivati da ćemo doći u Rijeku, jedina opcija je da se vratimo na pravi put.

Kad se kaže da treba živjeti obraćenje – to znači imati stav obraćenja. Grijeh će stalno biti prisutan u našem životu, nitko neće za ovog života postati bezgrešan jer je naša ljudska narav ranjena. A niti Bog od nas traži da budemo savršeni. On od nas traži da živimo u stavu obraćenja, da se svaki dan odlučujemo za dobro, a da odbacujemo zlo. Grijeh će nas srušiti, no ne smijemo dopustiti sebi da se opet ne dignemo i krenemo dalje. Ne smijemo si dopustiti malodušnost, jer naš Bog je Bog nade, Bog koji nam dolazi u susret i koji nas ne ostavlja same i bespomoćne kako je to lijepo izrekao prorok Izaija u prvom čitanju.

Pesimizam, malodušnost i obeshrabrenje su danas jedna od najvećih prijetnji kršćanima ovdje u Hrvatskoj. Stvara se jedno takvo ozračje u društvu, a mi to upijamo bez razmišljanja i bez vjere. Iako u Hrvatskoj više nema fizičkih progona kršćana, iako koliko toliko imamo ono osnovno u životu, i dalje smo plašljivi, zabrinuti, malodušni i pesimistični. Moramo se odupirati takvom načinu života. Ako je tko pozvan ponuditi optimizam i radost ovome svijetu unatoč svemu što prolazimo, onda smo to mi.

Na sve to nas podsjeća ovo adventsko vrijeme – poslušajmo srcem riječi svetog pisma koja nam se daju u ovom vremenu adventa. Vidjet ćemo da nas podsjećaju da je Bog uvijek s nama, da nas nije zaboravio. Budimo dakle ljudi adventa, ljudi došašća, ljudi radosne nade i ljudi iščekivanja, a ovo vrijeme do Božića neka nas potakne da se ispraznimo svih strahova, malodušnosti i pesimističnih misli i osjećaja kako bi napravili mjesta u svom životu za Isusa.

Back to top