Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Jeste li se ikada zapitali kako bi izgledalo današnje evanđelje da su umjesto tri mudraca Isusu u posjet došle tri mudre žene? Sigurno bi to sve izgledalo malo drugačije. One bi po putu pitale za smjer kojim trebaju ići, stigle bi na vrijeme, pomogle kod poroda, očistile štalicu, napravile krevetić za Isusa i donijele praktične darove poput pelena, ručnika, odjeće, dječje hrane i igračaka. No, to je neka sasvim druga priča koja  za neke druge prilike.

Evo druge priče vezane uz današnji blagdan:

Trojica uzgajivača pšenice sjedili su u hladovini nakon dobre žetve, i nekako samo od sebe došlo je do goruće rasprave između dvojice na temu religija. Bijahu različitih religija i počeli su debatirati čija je religija ispravna na način da isključe drugu. Kad su ispucali sve argumente u svoju korist i opovrgavajući drugu, našli su se opet na početku. Odlučili su pitati starijeg ratara koji je samo slušao njihov razgovor da presudi čija je religija ispravna. Umjesto jednostavnog odgovora, starac im kaže prispodobu: "Vidite, tamo iza onog brda nalazi se silos gdje ćemo prodati pšenicu. Do tamo se može doći na tri načina. Prvi je direktno preko brda. Taj put je jako strm i može biti i opasan ako pretovariš svoja kola, ali je i najkraći put. Drugi put vodi preko doline, koji je duži put, ali sigurniji i mirniji. Treći put vodi preko šume, nešto je kraći ali opasniji zbog razbojnika koji se skrivaju u šumi. No znate što, kada dođete do tamo, vlasnik silosa neće vas pitati kojim putem ste došli do njega, već: "Koliko je dobro žito koje si mi donio?"

Vrlo lako možemo upasti u napast da nešto apsolutno, poput Boga, pokušavamo svesti na skup pravila, molitava i religijskih praksi. Tendencija je svake religije da za sebe ustvrdi kako je ona najviše uspjela u tome da smisao svog postojanja tj. Boga, ograniči i kontrolira. No, Duh Sveti puše gdje hoće i kako hoće, a Bog je nešto puno više nego što to mi mislimo. Ima tu i nešto psihologije jer je u težnji čovjeka da nešto shvati, a time i kontrolira to što je shvatio.

Baš poput ovih ratara iz priče, vjernici i ljudi religije mogu pasti u napast da misle da njihova religija može obuhvatiti Boga i da je to jedini put do Boga. Isus je vrlo jasno i glasno rekao svojim učenicima da je on izabrao njih, a ne obrnuto. Bog se objavio poganima, Bog je pokazao svoju širinu i još jednom pokazao ljudima kako je njegova ljubav bezgranična i to je ono što slavimo ovim blagdanom.

Iskristio bih jednu jednostavnu sliku da objasnim ove misli. Imamo posudu i imamo sadržaj te posude. Važno je i jedno i drugo, jer kako bi sadržaj mogli nositi sa sobom ako ne bi imali posude. No posuda je u biti manje važna nego sadržaj, jer posuda je napravljena radi sadržaja, a ne obrnuto. Sadržaj je Bog, Božja milost, Božja ljubav, a posuda je naša religija, naš način kako ćemo taj sadržaj prenositi i dati ga drugima. Često padamo u napast da posudu zamijenimo sa sadržajem. Tradicija Crkve, zakoni i zapovijedi, religijske prakse i običaji su važni, ali ne smijemo nikada smetnuti s uma da sve to u službi Kraljevstva Božjega. Kao što je i Isus rekao da čovjek nije radi subote, nego subota radi čovjeka. Temeljna pravila za nas kršćane su dvije zapovijedi ljubavi, i u usporedbi s tim sve ostalo pada u drugi plan.

Još jedna slika iz stvarnog života. U Peruu sam bio zaređen za đakona i u jednom mjestašcu u džungli imao sam svoja prva krštenja. Nismo imali srebrne posude za krštenje nego šalicu za kavu i jednu plastičnu kanticu. Kad sam jednu fotografiju objavio na internetu, prijatelji su komentirali kako je ovo jedna divna simbolika. Tako jednostavno, tako siromašno, a opet događa se nešto najuzvišenije - rođenje jednog djeteta, jednog novog života za Boga. Važan je bio sadržaj kantice, a ne sama kantica.

No, ima ljudi koji cijelu svoju duhovnost posvete klanjanju i obožavanju posude, bez da su ikada zavirili unutra i okusili sadržaj. Stoga ako u našim religijskim činima nema prisutnoga živoga Boga i osjećaj kako nas Božja ljubav sve obuhvaća i sjedinjuje, onda postajemo idolopoklonci, a ne tražitelji Istine.

Ovaj blagdan i ova čudesna priča o tri mudraca koji izdaleka dolaze pokloniti se Kralju kraljeva govori nam upravo o tome. Bog se objavljuje čovjeku izvan naših društvenih, vjerskih i ostalih okvira. Boga se ne može staviti u okvir i reći da ga poznajemo i da o nama ovisi kako i gdje će Bog djelovati. Možemo samo gledati Bogojavljanja u našem životu, a i u životima drugih s divljenjem, hvaleći Boga što je veći od svih naših ljudskih gluposti. 

Back to top