Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Pitanje vlasti i autoriteta zavuklo se u sve pore našega života. Od kad je čovjeka, pa i prije njega (sjetimo se anđela Lucifera koji je htio biti na vlasti, kao Bog), želja za vlašću bila je prisutna. Tako ima jedna zgoda kada se muž se malo kasnije vratio kući. To je jako razljutilo njegovu ženu pa ga je tavom počela ganjati po kući. Muž je pobjegao u sobu i zavukao se pod krevet da se sakrije. No žena ga pronađe i počne vikati: „Izlazi ispod tog kreveta!“ A muž odgovori: „Ja sam gazda u ovoj kući i mogu biti gdje ja hoću!“

I današnje evanđelje pred nas stavlja pitanje autoriteta i vlasti. Ljudi prepoznaju Isusa kao onoga koji ima vlast. Po čemu je ta vlast dugačija od vlasti pismoznanaca i farizeja? Po čemu je Isusova vlast drugačija od vlasti i autoriteta ljudi koji su na društvenim, pa i crkvenim položajima? To je lijepo izrekao Robert Browning, britanski pjesnik: „Kada bi najmoćniji ljudi, poput kralja ili predsjednika ušli u ovu prostoriju, mi bismo ustali. No, ako bi Isus sada ušao u ovu prostoriju, mi bismo kleknuli. I u tome je razlika.“

Isusova vlast najbolje je očitovana u njegovim riječima: „Nisam došao da budem služen, nego da služim.“ I gesta koja prati tu logiku jest pranje nogu učenicima na posljednjoj večeri. Isusov autoritet pokazan na posljednjoj večeri je nešto skroz drugačije od našeg shvaćanja autoriteta. Isus ne želi imati vlast nad ljudima, već želi ljude o-vlastiti. Jer Isus odmah nakon što je učenicima oprao noge, rekao im je da želi da i oni jedni drugima peru noge, da budu poslužitelji jedni drugima. Isus nije tražio ga se slavi i hvali, već da ga se nasljeduje. To je prva zadaća nas kršćana – nasljedovanje Isusa Krista, a sam Gospodin Isus nas je ovlastio za takav autoritet.

Zamislite da u nekoj firmi jedna čistačica ima veći autoritet od direktora. Ova slika nam baš ne paše uz našu ljudsku logiku. No Isus donosi nešto novo: novi način razmišljanja, novi sustav vrijednosti i okreće našu ljudsku logiku naglavačke. Bog izabra slabe da posrami mudre i jake. (Rekli bi Međimurci: „Nore sveta zbral je Bog!“). Pokušajmo češće ponirati u tu tajnu Kraljevstva Božjega, a to je ujedno i tajna križa. Znak sramote i smrti postao znak slave i mjesto gdje je smrt izgubila svoju posljednju i najvažniju bitku. Konkretno: pobožnost križnog puta izvrstan je način za razmatranje tajne križa i Isusovog autoriteta.

Hajdemo reći nešto i o demonu kojega susrećemo u današnjem evanđelju, ali i o našim svakodnevnim demonima s kojima se borimo. Sigurno ste primjetili da čovjek koji je imao nečistog duha nije lutao nekim ukletim kućama, grobljima ili stravičnim mjestima iz horor filmova. Bio je u sinagogi, mjestu molitve i okupljanja vjernika. I bio je miran i slušao Božju riječ. I da taj dan nije Isus došao u tu sinagogu, ništa značajno se ne bi dogodilo. Tu nam se otkriva značenje Isusove prisutnosti. Kao što je rekao C.S. Lewis: „Svjetlost ne može ući u sobu, a da ne napravi neku sjenku.“ Gdje dolazi Isus, izvlači na vidjelo ono negativno. Ali Isus ne izvlači ono negativno kako bi samo otvorio ranu i ne učinio ništa, već dolazi kao onaj koji ima vlast izliječiti i ozdraviti ona područja našega života koja su izranjena i potrebna ozdravljenja.

Svatko od nas ima sjene u svom životu. To su naši grijesi, to su naše mane i slabosti. Isus nas ozdravlja na način da te sjene pretvara u svjetlost, tj. mjesta milosnog susreta sa Gospodinom. Svojim autoritetom i vlašću, Isus mjesta prokletstva pretvara u sveti prostor, prostor gdje Bog otkriva ljubav kojom ljubi čovjeka. No to se ne događa nekom magijom, čarobnim riječima ili čarobnim štapićima, već živom vjerom da Isus to može učiniti i prihvaćanjem Isusova poziva da služimo jedi drugima. Gdje su ljudi ponizni, vrag tu ne može ništa jer to je najveće oružje protiv zla. Tamo gdje je oholost i želja za vlašću i moći, tu je plodno tlo za Sotonu i njegovu vlast. Isus je pobijedio Sotonu svojim autoritetom, ali ne vojskama anđela ili pokazivanjem moći u našim ljudskim okvirima, već poniznošću i poniženjem umiranja na križu. Tu je Sotona izgubio svaku vlast i moć – tu gdje se Bog ponizio, gdje je Bog pokazao autoritet ljubavi i nesebičnog darivanja.

Zbog toga je i euharistija kao mjesto gdje se okuplja zajednica vjernika oko stola, mjesto gdje Sotona gubi svaku moć. Euharistija je mjesto gdje se Bog svakodnevno ponizuje i dolazi među nas u komadiću kruha i kapljici vina i svakodnevno pokazuje svoj autoritet u poniznosti. Stoga vjerom zamolimo Gospodina da nam dade snage da budemo oni koji će pokazivati svoju snagu i moć u poniznosti, služenju i nesebičnoj ljubavi i tako pobjeđivati svako zlo i svaku oholost u ovome svijetu.  

Back to top