Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Dijelovi evanđelja koji govore o Isusovom djetinjstvu nisu samo priče za malu djecu, nisu samo priče koje bi nam pokazale da je Isus, osim što je bio Bog, bio i pravi čovjek. Isusovo djetinjstvo često nam  govori snažnije od nekih događaja iz Isusove odrasle dobi. Jedna od takvih značajnih i dubokih poruka evanđelja je i ova danas, kad je Isus bio prikazan u hramu, 40 dana nakon rođenja.

Da bi shvatili o čemu je riječ kod ovog blagdana, moramo zaviriti u židovsku tradiciju. Svako muško prvorođenče donijelo bi se u hram i prikazalo se Gospodinu. Time bi roditelji zahvalili Bogu što je njihovu bračnu ljubav blagoslovio novim životom. Taj obred ima vrlo snažnu poruku i za nas danas. Koliki roditelji smatraju da posjeduju svoju djecu? Koliki roditelji se toliko upliću u život svoje djece da im ne daju ni disati? Koliki roditelji su krivi za raspad brakova njihove djece? Koliki roditelji čine svoju djecu nesretnom? Koliki roditelji od svoje djece prave ljubimce, kao kanarince u kavezu?

Roditelji, iako su svojim bračnim činom sudjelovali u činu stvaranja života, oni nisu gospodari toga ni ičijega života. Roditeljima je samo povjerena zadaća da pomognu tom djetetu da odrasta u ozračju ljubavi i sigurnosti, roditeljima je to dijete samo posuđeno, a ono, kao i svako živo biće pripada jedino Bogu, gospodaru života. Stoga roditelji se ne smiju ponašati kao gospodari prema svojoj djeci, jer time se igraju bogai preuzimaju Bogu onu ulogu koju on ima u životu tog djeteta. Samim time što svu svoju energiju potroše na gospodarenje nad djetetom, zaboravljaju onu njihovu ulogu, a to je: pružanje ljubavi i sigurnosti.

 Uz obred prikazanja djeteta u hramu, ovdje imamo i još jedan obred. Obred čišćenja žene nakon poroda. Nakon 40 dana od poroda, žena se mogla natrag integrirati u društvo. Mnoga tumačenja koja sam do sada čuo kažu da se žena smatrala nečistom nakon poroda i zato joj je bilo zabranjeno sudjelovati u društvenom i vjerskom životu nakon poroda. No ima i još jedno, puno ljepše i dublje tumačenje. Žena je rađanjem sudjelovala u jednom najuzvišenijem činu: stvaranju novog života. Time je sudjelovala u Božjoj stvarateljskoj sposobnosti, pa joj to vrijeme nakon poroda nije bilo dopušteno miješati se sa svjetovnim, svagdanjim stvarima. Taj židovski obred nam poručuje na koliko nas je dostojanstvo pozvao Gospodin. Jedno od najvećih moći i zasluga koje pripisujemo Gospodinu zasigurno je stvaranje. No, Bog nije htio dovršiti ovaj svijet nego ga je ostavio poluizgrađenim i pozvao je svakog čovjeka da mu se pridruži u stvaranju i dovršenju ovoga svijeta. Bog je napravio uvjete za život: zemlju, zrak, vodu, hranu, ljudsko srce koje je sposobno ljubiti i spoznati Boga i nas pozvao da nadograđujemo ovaj svijet. No, u svijet je ušao grijeh i Zlo kojemu je cilj rušiti ovaj svijet i spriječiti čovjeka da bude Božji suradnik. To vidimo na više razina: uništavanje prirode koju nam je Bog dao da je čuvamo, uništenje života (osobito nerođenih), nepravedna distirbucija dobara (jeste li znali da bi se uzelo samo 4% od bogatstva 250 najbogatijih ljudi na svijetu da bi to bilo dovoljno da se u cijelom svijetu riješi glad, neimaština i suzbiju neke smrtonosne bolesti?). To su grijesi koji vapiju u nebo, to je grijeh protiv prve i najvažnije Božje zapovijedi: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. Ljudi koji ne sudjeluju u Božjem stvaranju, ljudi koji ruše ono što je Bog stvorio su ljudi koji su sami sebe i svoju oholost stavili kao božanstvo. Izgradnja kraljevstva Božjega nije ništa drugo nego nadogradnja ovoga svijeta kojega je Bog već stvorio i nama povjerio da ga nadograđujemo: na materijalnom i duhovnom planu. To je naša zadaća, to je naša svrha. Kako će tko to ostvariti i koja je njegova konkretna zadaća, trebamo osluškivati Božji glas i pronaći svoj smisao i ostvarenje u ovom životu. To nam neće reći roditelji, ni mediji, ni politika ni itko drugi osim Boga. Stoga je molitva prevažna u životu svakog čovjeka. Kroz molitvu osluškujemo Božji glas i postajemo sposobni vidjeti Boga kada prolazi kraj nas i govori nam našu svrhu i smisao. Baš kao što su i starac Šimun i starica Ana bili sposobni prepoznati Spasitelja svijeta u malenom djetetu - jer su bili ljudi molitve. Ako nismo ljudi molitve, može nam se Isus spustiti na oblaku i sa četama anđela na glavu i nećemo ga prepoznati. A čovjek molitve prepoznaje ga svugdje i svagda.

Šimun i Ana prepoznali su Boga u malenom nemoćnom siromašnom djetetu. Mi volimo da naši bogovi budu moćni, jaki i veliki. Jer mislimo da ćemo ako udovoljavamo Bogu, ako činimo što nam kaže moći dobiti udio u toj moći. Pa kada nas onaj prvi jedini i istinski Bog razočara, onda tražimo bogove u drugim oblicima, onim oblicima koji nam daju osjećaj moći: poput novca i vlasti. No Bog nam dolazi kao maleno djetešce, krhko i ranjivo, poziva nas na prihvaćanje svoga križa i život u poniznosti i jednostavnosti. Stoga, odbacimo svoje lažne Bogove i prihvatimo svoga jedinoga i pravoga Boga, Boga koji nas zove da nastavimo izgradnju ovoga svijeta, da budemo sustvaratelji života, a ne smrti.

Back to top