Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Poznati psiholog Victor Frankl za vrijeme II.svjetskog rata, budući da je bio židov iz Beča, završio je u nacističkom koncentracijskom logoru. Kako bi u tom ponižavanju i nehumanosti održao zdrav razum, odlučio je baviti se psihološkom analizom života u logoru. Ono što je zapazio jako ga je zaintirgiralo. Naime, svojim promatranjem zapazio je da su oni fizički jači i otporniji umirali prije onih koji nisu navikli na težak fizički rad i koji su bili krhka zdravlja. Frankl je tražio objašnjenje za svoja zapažanja. Na kraju je došao do zaključka da fizička snaga nije odlučujuća u takvim uvjetima, već ona duhovna. A ta duhovna snaga se očituje u smislu. Zatvorenici koji su imali razlog za preživljavanje i koji su imali smisao u životu, ti su i preživjeli, dok oni koji nisu to imali su umirali. Isto tako je i Frankl svojim psihološkim projektom u logoru dao smisao svom životu i boravku u tom mjestu punom besmisla.

Nakon rata Frankl je iskoristio svoje iskustvo u logoru i razvio jednu novu granu psihologije zvanu logoterapija, odnosno, liječenje smislom. Pacijentima se pomaže da nađu smisao u životu i na taj način ih se liječi.

Jedna od metoda logoterapije jest da čovjek sebe zamisli na samrtnoj postelji i iz te perspektive promatra svoj život i životne odluke. Na samrtnoj postelji nestaje svega sjaja, titula, materijalnih dobara – sve to postaje nebitno, a ostaje samo goli život i pogled na ono što smo od svoga života učinili.

Pepelnica je jedna vrsta logoterapije za čitavu crkvu i sve kršćane. Kada primamo pepeo na svoju glavu, čujemo i riječi: „Sjeti se čovječe da si prah i da se u prah vraćaš.“ Podsjećamo jedni druge da je naš život prolazan i da je čovjek krhko biće. Isto tako podsjećamo se da jedino Krist može biti smisao naših života. Zato postoje i druge riječi koje se izgovaraju kod pepeljenja:“Obrati se i vjeruj evanđelju.“ Potrebno nam je obraćenje i potrebno nam je ponovno stati na put Isusa Krista. Taj put ne obećava udobnost, slavu i bogatstvo – štoviše, patnju, progonstvo, ismijavanje i križ; ali obećava smisao i ispunjenje života.

Drugim riječima, ljudsko tijelo sastavljeno je od praha zemaljskoga, ali od tog istog praha sastavljene su i nedostižne zvijezde na nebu. Iako smo kao ljudi slabi, krhki i prolazni, u sebi nosimo dostojanstvo zvijezda, dostojanstvo sinova i kćeri Božjih.

Stoga korizma nije toliko da mi budemo tmurni i naizgled žalosni već da se zamislimo nad riječima proroka Joela iz prvog čitanja gdje kaže da se naš Bog nad zlom ražali. Neka u središtu naše korizme umjesto nas samih bude Bog koji je žalostan radi naših zlih nagnuća. Razmatrajmo Žalosnog Boga.

Back to top