Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Kada bi dobili zadatak da napišemo priču o Isusu na svoj način, kakav bi bio kraj te priče?

Vjerujem da smo svi gledali neki od filmova o Isusu ili ako ništa drugo, čuli evanđeoski izvještaj o muci Kristovoj. Ne znam jesam li ja jedini, ali vjerujem da se svatko namjerio na jednog od vojnika ili onih glavara svečenićkih koji nam je posebno išao na živce i jedva smo čekali da "dobije svoje" da bude ponižen i poražen, da konačno skine onaj smiješak zadovoljštine s lica i požali za sve što je učinio Isusu.

U cijeloj toj priči, zbog bijesa koji nas obuzima više negoli što smo zagledani u žalosne žene i raspetog Isusa i da se fokusiramo na muku koju je Isus podnio zbog mene, u nama se javlja želja za osvetom, da plate oni mrziteji, oni okrutni i bešćutni ljudi. I najradije bi skočili u televizor i rastjerali sve one koji žele nauditi Isusu i osloboditi Isusa od teškog križa.

                (U nekom selu radili scenski prikaz muke i jedan čovjek je skočio iz publike na vojnika koji je    bičevao Isusa i rekao: "Takni ga još jednom i ruke ću ti polomiti!")

No, u priči spasenja koju je Bog napisao, nema mjesta osveti i mržnji prema onima koji su mučili i ubili Isusa. Sve se vrti oko oproštenja i bezgranične ljubavi. Jer da je suprotno, bi li Isusova žrtva imala smisla? Smisao Isusove žrtve bio je da se prekine začani krug mržnje i osvete koji su se samo namnažali i ponavljali jedan za drugim. Isus svojom smrću želi prekinuti osvetnički odnos među ljudima, a to čini pomirenjem i oproštenjem.

A gdje smo mi tu? Nismo li i mi pozvani biti poput Krista i ostaviti se osvetoljubivosti, mržnje i zluradosti? Ako se ne ostavimo toga, uzalud je Isus umro. Ako ne preuzmemo Isusov stav, uzaludna je Isusova žrtva.

Stoga ljudi Uskrsa ne podižu iz prašine stare kosture nego su okrenuti prema životu. Isusa ne tražimo na grobljima. Prazan grob nije znak da je Isus živ. Prazan grob ne donosi radost i mir, nego strah i uznemirenost.

Pa čak ni Isus u proslavljenom uskrsnom tijelu nije bio učenicima znak da je to on - uskrsli i živi. Tek u gestama ga prepoznaše.

Što nam to govori? Da se uopće ne trebamo osjećati zakinutima što nisamo Isusa osobno poznavali u tjelesnom obličju, tj. što nismo živjeli u ono vrijeme u Palestini jer i dan danas Krista uskrsla i živa može se naći tamo gdje ljudi razgovaraju i razmišljaju o riječima Svetog pisma i tamo gdje se okupljaju oko stola Euharistije. Isus se i dan danas objavljuje i daje nam se vidjeti u svojim gestama, baš kao što je to činio i nakon uskrsnuća. A njegove geste su sakramenti Crkve, vidljivi znakovi nevidljive Božje prisutnosti. No, sakramenti dobivaju puninu kada ih uprisutnjujemo u svojoj svakodnevici. Kada u ovom izranjenom svijetu prekidamo začarane krugove mržnje i osvetoljubivosti - tada mi sami postajemo sakrament - vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti u ovom svijetu. To znači biti čovjek Uskrsa. U tome je razlika između ljudi kojima je Isus živa osoba koja me želi učiniti boljim čovjekom i ljudi kojima je kršćanstvo ideologija isprazne religioznosti koja čovjeka ne mijenja na bolje nego ga zarobljava u njegovom vlastitom umu. 

Back to top