Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Jedan svećenik morao je hitno u bolnicu podijeliti sakrament pomazanja u noćnim satima i kada se vraćao pješice kući, pred njega skoči lopov s pištoljem i zatraži ga novac. Svećenik raskopča kaput kako bi izvadio novčanik i tada lopov ugleda kolar i kaže svećeniku da spremi novčanik, da ne može opljačkati svećenika. Tada svećenik potresen i sav u šoku izvadi cigarete i zapali i ponudi lopovu, a lopov kaže: "Ne hvala, odrekao sam se pušenja za korizmu."

Na prvu, ova priča je smiješna, no kada bolje razmislimo o njoj, ona je ironična, ako još bolje o njoj razmislimo, prepoznati ćemo sebe. Ne u ulozi svećenika ili lopova, već onih koji se drže više uredbi ljudskih, a one Božje koje su iznad ljudskih zanemarujemo.

To je ono što Isus osuđuje u današnjem evanđelju. Ne da je tradicija loša ili da je se treba riješiti, nego da je tradicija u službi još kvalitetnijeg i lakšeg približavanja Bogu i vršenja Božje volje. No ako se neke ljudske uredbe i norme stave iznad Božjih, tada nastaje problem u koji sve religije, ali i civilizacije upadaju. Kao što se građanski život ne ispunjava u slijepom obdržavanju zakona neke države, tako se ni kršćanski stil života ne može svesti samo na obdržavanje zakona i uredbi. Zakoni i uredbe su onaj minimum što čovjek treba činiti kako bi mogao pripadati nekom narodu, nekoj religiji, sekti ili bilo kojoj drugoj grupaciji. Ono što se od nas traži jest nešto više, nešto savršenije. Od nas se traži da razmišljamo izvan okvira i šablona koje život pred nas stavlja. Možda je najbolji primjer pokazan za vrijeme domovinskog rata kada su mnogi sami, jer su u sebi osjećali tu potrebu i poriv da idu i stanu na branik svoje domovine. Primjer su i svi oni koji nesebično daruju svoje vrijeme i dobra kako bi pomagali potrebitima. Na to ih ne tjera nikakav zakon ili odredbe, već savjest koja je od Boga usađena u svakog čovjeka. No savjest možemo ignorirati i uspavati. Možemo biti najpravedniji u obržavanju pravila, ići svaki dan na misu, postiti sve postove i činiti sve što zakon nalaže, no to nije znak da to činimo i srcem.

O tome Isus govori danas u evanđelju. Srce je središte čovjeka i u biblijskom smislu označava cijelo čovjekovo biće. Stoga, sve što činimo moramo činiti svjesno i cijelim svojim bićem - i srcem i umom i tijelom.

Uđimo još dublje u problematiku današnjeg evanđelja. Možda već kad čujemo riječ "farizej" odmah stvorimo neku predrasudu i bez promišljanja stvaramo neku negativnu sliku o njima, kao da su oni zli i pokvareni. Njihova uloga u židovskom društvu bila je značajna, a njihovi motivi plemeniti. Oni su htjeli još savršenije obrdržavati Božji zakon, a time sačuvati tradiciju i nacionalni i vjerski identitet toga naroda. U to vrijeme, kada su izvana dolazile mnoge ideje (rimske i grčke) bilo je potrebno imati i takve ljude kako bi se sačuvala izvorna vjera. Farizeji nisu po sebi negativne ličnosti i njihova nastojanja su plemenita i dobra.

S druge strane i Isus ima pravo i njegova riječ je daleko uzvišenija od riječi farizeja. Vidimo da i farizeji i Isus imaju pravo. U čemu je onda problem? Problem je u polazištu ili točki gledišta. Farizeji ostaju zarobljeni u slovu zakona i vršenje svih uredbi nema neki dublji smisao. Zakon se mora vršiti jer je to zakon i ništa više. Isus, pak, s druge strane želi uzdignuti ljude iz toga razmišljanja. Zakon nije niti polazište, niti konačni cilj. Ljubav mora biti polazište izvršavanje svakog zakona i Ljubav mora biti je ispunjenje svakog zakona. Drugim riječima, ljubav prema Bogu i bližnjima i svem stvorenju me potiče da ispunjavam zakon, ali se ne zaustavljam na tome. Zakon mi ne nalaže da ljubim nekoga ili da dajem sve od sebe, ali ja to želim jer me ljubav na to potiče. Idem na misu, ne zato jer je to neka zapovijed, nego jer je to moja želja. Želim biti u zajednici, želim sa svojom braćom i sestrama zajedno slaviti Gospodina. Ne idem na ispovijed jer je to zakon, nego jer se želim izmiriti s Bogom i drugima, želim vratiti onaj mir koji sam grijehom izgubio. Možemo tako nabrajati iz svih područja naših života. Bitno je jedno - sve što činim, činim iz ljubavi i činim cijelim svojim bićem. Nikada neću pitati koji je minimum koji moram ostvariti da ostanem članom kršćanske zajednice, već ću uvijek bez kalkulacije činiti sve što mogu za dobrobit ovoga svijeta i za dobrobit Kraljevstva. 

Back to top