Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

U sklopu duhovnih vježbi kao pripreme za doživotne zavjete posjetili smo jedno zaista neobično mjesto. Bila je to župa sv. Bonifacija u San Franciscu u Kaliforniji. Izvana ništa posebno. Crkva je stara nekih 150 godina i nalazi se u starom središtu grada koji se zove Tenderloin. No, ono šte se događa unutar zidina te crkve iznenađuje. Prije desetak godina u toj franjevačkoj crkvi pokrenut je projekt Gubbio prema nazivu jednog talijanskog sela u kojem je sv. Franjo napravio čudo. Selo je imalo problem s jedim krvoločnim vukom koji je mještanima Gubbia ulijevao strah u kosti. Napadao je njihovu stoku ali i ljude pa su se ljudi bojali izlaziti izvan gradskih zidina. Kad je sveti Franjo prolazio onim krajem, bio je upozoren na opasnog vuka, no Franjo se odvažio proći onim krajem i susresti se s vukom. Kad je vuk ugledao Franju, nasrnuo je na njega, ali je Franjo zazvao Krista i naredio vuku da mu ne naudi. Vuk se zaustavio pred svecem, a Franjo je počeo s njim razgovarati kao s čovjekom. I postigli su dogovor. Zamolio je vuka da više ne napada ni ljude ni stoku stanovnika Gubbia, a mještane je zamolio da mu zauzvrat redovito donose hranu. Tako je i bilo. Legenda kaže da čak ni gubijski psi nisu lajali na divljeg vuka i miran suživot bio je postignut.

U starom središtu San Francisca nema divljih vukova, samo siromašni ljudi. Zašto je gradu u kojem nema divljih životinja bio potreban Projekt Gubbio? Ako u rječniku potražimo riječ Tenderloin, osim što ta riječ označava teleću ili svinjsku pečenicu, koristi se i za naziv kvarta poznatog po visokoj stopi kriminala. San Francisco je kao i mnogi drugi američki gradovi doživio sudbinu propadanja iznutra. Zbog kriminala, bogatiji su iseljavali u predgrađa, dok su u samom središtu ostali siromašni, a upravljanje tom četvrti preuzeli kriminaci.

Grupa ljudi nadahnuti svetim Franjom i zgodom iz Gubbia odvažili su se uvesti reda u tu četvrt i omogućiti miran suživot. Iako tamo nema divljih životinja, može se primjeniti ona stala latinska poslovica koja kaže: "Čovjek je čovjeku vuk". Suživot između siromaha koji su imali stan i posao i onih koji su bili prepušteni ulici bio je nemoguć. Beskućništvo i siromaštvo povuklo je sa sobom kriminal, drogu i nasilje što je plašilo one koji su imali stan i posao. Projekt Gubbio želi pomiriti te dvije strane. Beskućnicima se svakog jutra otvara crkva, a crkvene klupe se pretvaraju u krevete. U prednjim klupama sjede ljudi koji sudjeluju na svetoj misi, a u zadnjim klupama se čuje hrkanje i škripa klupa. Volonteri obilaze beskućnike provjeravajući ako nekome treba deka, šišanje, čista odjeća ili pak razgovor ili pravno savjetovanje. Volonteri su stanovnici Tenderloina koji u usporedbi sa zgodom iz Gubbia, hrane divljega vuka. Uz to se i upoznavju sa situacijom tih jadnih ljudi koji su sve izgubili. Beskućnici također moraju dati svoj doprinos stvaranju mirnog suživota tako da zajedničkim naporima istrebljuju kriminal s ulica njihovog grada.

Ovo je jedan vrlo konkretan primjer kako osuvremeniti duh i djelo sv. Franje danas, u našoj sredini. Često optužujemo i marginaliziramo one koji su drugačiji od nas. Ne želimo imati posla s njima. Odbacujemo ih i unaprijed osuđujemo. No, nisu li tako činili i sa sv. Franjom njegovi sugrađani? Nisu li tako činili i Isusu oni koji su se držali pravednicima i bezgrešnima?

Sveti Franjo nas uči da se Evanđelje može u potpunosti živjeti samo ako se izgrađuju mostovi, a ne da se grade zidovi i postavljaju bodljikave žice. Često se borimo protiv grijeha, a da grijehu pridajemo neke magijske moći i sposobnosti. Grijeh nije ništa drugo nego rezultat narušenih odnosa. Baš kao što je i bolest uzrok narušenih odnosa u našem organizmu. Naš organizam je savršeno podešen mehnizam, no kad se naruše neki kemijski ili fizički sustavi u organizmu, javlja se bolest koju treba liječiti. Kod grijeha je isti slučaj. Bog je u svom savršenstvu stvorio cijeli svemir kao jedan organizam u kojem svatko ima svoje mjesto. No, zbog grijeha čovjek ponekad želi biti Bog ili više biće nego moj brat ili sestra i tu je javlja nesklad i narušen je odnos koji je Bog stvorio.

Čovjek je biće odnosa. Život svakog čovjeka stoji na četiri odnosa. Prvi je odnos čovjek i Boga, drugi je odnos čovjeka i čovjeka, treći je odnos čovjeka prema sebi samom i četvrti je odnos čovjeka prema svemu stvorenomu. Kada malo bolje pogledamo grijeh i što se po grijehu događa, vidimo da svaki pojedini grijeh narušava sve odnose. Kada ne gradimo svoj odnos s Bogom, događa se da postajemo svadljivi, ljubomorni i razdražljivi. Uz to postajemo nezadovoljni u sebi samima, a i odnos prema svemu stvorenju je narušen. Kada smo u lošim međuljudskim odnosima, ne možemo iskreno dolaziti pred Boga, jer kako i sv. Jakov kaže: "Ne možeš ljubiti Boga kojeg ne vidiš, a mrziti brata kojeg vidiš". Stoga je uvijek potrebno raditi na sva četiri odnosa i ako se naruši jedan odnos, nemojmo se zavaravati da nam ostala tri i dalje čvrsto stoje jer s jednim padaju svi.

Sveti Franjo je onaj koji je to jako dobro znao. To vidimo iz ove zgode iz Gubbija, ali i iz cjelokupnog njegovog života. Sveti Franjo je bio onaj koji je gradio mostove i u tome je bio neustrašiv. Nije se bojao otići do sultana za vrijeme križarskog rata i poticati ga na pomirenje i miran suživot. Nije se bojao otići ni do divljeg vuka. Pomirio je i gradonačelnika Asiza i biskupa Asiza. Zadnjim svojim udisajima pomirio je život i smrt, nazvavši smrt svojom sestricom i vidjevši u njoj konačno ispunjenje pravde jer ni jedan smrtnik još neće uteći.

Odakle je sveti Franjo crpio toliku životnu mudrost? Niti je bio previše pismen ni načitan. Bio je mlad i neiskusan, zanesenjak, romantičar i pjesnik. Nema tu neke velike filozofije, učinio je nešto vrlo jednostavno, što inače svako malo dijete radi u svom procesu odrastanja - imitirao je. Malo dijete imitira ponašanje starijih i tako razvija svoju osobnost. Sveti Franjo imitirao je Krista u najvećoj mogućoj jednostavnosti. Tako su u Franjinom životu tri slova "K" zauzele najčasnije mjesto: kinderbet (jaslice), križ (muka Kristova) i kruh (Euharistija). Tajna utjelovljenja za Franju je bio događaj nad kojim je često razmišljao i molio. Taj događaj mu je toliko bio pri srcu da je odlučio u svoj svojoj jednostavnosti uprizoriti ga u mjestu Greccio gdje je napravio prve žive jaslice. Križ Kristov mu je uvijek bio u mislima te je toliko ušao u tajnu križa da je na brdu La Verna dobio stigme, biljege rana Kristovih, a o Euharistiji je rekao nešto najljepše što sam ja ikad čuo: "O uzvišene li poniznosti, o ponizne li uzvišenosti gdje se Gospodar svega, Bog i Sin Božji tako snizuje da se za naše spasenje sakriva pod neznatno obličje kruha!

Tri najuzvišenija trenutka iz Kristova života iz kojih je sveti Franjo naučio samo jedno: PONIZNOST! Bog koji se po utjelovljenju ponizio i postao čovjekom, pa se opet ponizio otišavši na drvo križa i opet i svaki dan se ponizuje po presvetoj Euharistiji kako bi se nama dao za hranu.

Nadahnjujemo li se primjerom svetog Franje  i želimo ga nasljedovati, a ne znamo kako? Ne znamo gdje započeti? Što prvo učiniti? Dođimo najprije pred Boga ponizni. Izgladimo svoj odnos sa svojim Bogom. Nadalje, opet u poniznosti pristupimo drugima, budimo ponizni i prema samima sebi, a budimo ponizni i prema svemu stvorenomu i zahvalni na svemu što nam Bog daruje. Crpimo životnu mudrost iz tajne utjelovljenja, tajne križa i tajne Euharistije. I naposlijetku, budimo oni koji će graditi mostove, a ne zidove.

Svoje misli zaključio bih riječima talijanskog pjesnika Angela Branduardija:Franjo, čovjek toliko mudar da je razgovarao s vukom, toliko pametan da nije htio ništa. Bez novaca i bez cipela, Franjo - čovjek sretan i svet, toliko bogat u svome siromaštvu. A ja, čovjek u cipelama ali s malo hrabrosti, a Franjo mi se čini dalek i star. 

fra Petar Horvat

Back to top