U ime Gospodnje!
Vama, Siromašnim sestrama svete Klare,
Svima vama kontemplativkama koje se nadahnjujete
na franjevačko-klariskoj duhovnosti,
svoj braći i sestrama
koji ljube Klaru i Franju,
kao Ministar i poslužitelj sviju, želim
"mir s neba i iskrenu ljubav u Gospodinu" (2P 1).

                          
"Budući da ste po božanskom nadahnuću
postale kćerima i službenicama svevišnjega
vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga, i zaručile se
Duhu Svetomu, Izabirući da živite po savršenosti
svetoga Evanđelja, hoću i obećajem u svoje
ime i u ime svoje braće da ću za vas uvijek voditi
ljubaznu brigu i posebnu skrb"(PKI 6,3-4;usp.Fv)

U skladu i u poslušnosti tim riječima, kao brat vaš, usuđujem se obratiti se svima vama koje činite dragocjenu zbilju među onima koji žive duhovnu baštinu Franje i Klare. Također u ime braće i sestara koji se nadahnjuju na njihovu evanđeoskom programu, želio bih prije svega izraziti duboku zahvalnost za karizmatsko duhovno bogatstvo koje predstavljate u našoj Obitelji. Hvala za vaše duboko zajedništvo u Duhu koje nas podržava u našim apostolskim putovanjima po svijetu; za vašu šutljivu ulogu "jutarnjih stražara" koji bdiju i u tami ljudskih događanja istražuju one znakove života koji već počinju izvirati na zemlji . Vi nam pomažete razumjeti naš redovnički poziv i radovati se zbog njega. Klara, na početku svoje Oporuke, kliče u ovoj zahvali: "Među drugim dobročinstvima koja smo primile i svaki dan primamo od našega Darivatelja, Oca milosrđa, za koja smo dužne živo zahvaljivati njemu slavnome Ocu Kristovu, je dobročinstvo našega poziva. I koliko je ono veće i savršenije, toliko smo više njemu dužne"(OKI 2-3). Dakle, dužni smo zajedno uvijek bolje upoznavati svoj poziv, ljubiti ga i odgovoriti mu vjerno i velikodušno.

Sljedeće ćemo godine slaviti 750. obljetnicu smrti naše majke i sestre Klare: to je zgodna prilika, osobita milost koja bi nam trebala pomoći da obnovimo onu "zaručničku" ljubav koja je nadahnjivala cijeli njezin život. Dok vam pišem, razmišljam i meditiram upravo o onim znakovima i onim riječima koje su obilježile njezine posljednje dane prije njezina neopozivog izlaska. Siromašna i gola postelja u Sv. Damjanu postala je mjestom odnosa i susreta obremenjenih dubokom ljudskošću i duhovnošću.



I pismo može postati mjestom zajedništva, bratskog dijaloga da otkrijemo ono "nešto novo o Gospodinu", što je Klara tražila od Junipera, i što naša vremena i naši naraštaji bez odlaganja opet očekuju od nas.

U pohodima braći u raznim dijelovima svijeta uvijek sam imao milost susretati vas, slušati vas, razgovarati i moliti s vama. Bio sam dirnut dubokim prijateljstvom koje vas povezuje s nama i s cijelom Franjevačkom obitelji: gorućom žeđi za Bogom koja prožima vaše zajednice i koju biste s nama željele podijeliti. I koliko bismo svi mi, braća i sestre koji putujemo svijetom, imali naučiti od vašega tako odlučnog i potpunog mističnoga iskustva koje može razumjeti ili nazrijeti samo onaj koga je Ljubav pobijedila.

Brat Rajnald, bat Leon, brat Anjeo, brat Juniper bijahu ondje, blizu Klari u posljednjim danima njezina života, da u dubokom zajedništvu, slušaju, dijele i oživljuju zanosno traženje Boga: to je također i želja ovoga pisma, kao nastavak u vremenu onoga prijateljstva koje na zemaljskom putovanju od tada podržava Manju braću i Siromašne sestre. 

Ova su razmišljanja upućena izravno Sestrama klarisama u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Klare: svi se tekstovi odnose na nju; ipak žele biti i bratska poruka upućena svim kontemplativnim sestrama franjevkama razasutim po cijelome svijetu. Pišući sam i na njih mislio; prijedlozi i poticaji mogu možda i njima biti korisni.

Drage sestre, kao zaključak ove bratske i srdačne poruke želim još izreći, u ime sve braće Prvoga reda i cijele Franjevačke obitelji, iskrenu zahvalnost za vašu nazočnost uz nas kao spomen i poticaj da s uvijek većom dosljednošću izražavamo ono što jesmo, ono što smo obećali, ono što je nama obećano i što nas očekuje. U ovom tako bolesnom svijetu, a ipak toliko žednom istinskog duhovnog iskustva, vi predstavljate "vršak" franjevačke karizme za naše naraštaje.

"Htjeli bismo vidjeti Isusa", tražili su neki Grci Filipa(Iv 12,21). Toliki muškarci i žene danas postavljaju isto pitanje nama. Pomozite nam, po Klarinu primjeru, da "odražavamo", da prenosimo prema svijetu ono što kontempliramo, da pokazujemo onu živu ikonu izgrađenu rukama Božjim u našoj nutrini i koja se izražava u skladnom jedinstvu življenom u svakidašnjici. "Jedino što u ovim vremenima možemo spasiti... jest mali dio Tebe u nama, Bože moj. I možda također možemo pridonijeti da te otkopamo iz opustošenih srdaca i da ti otvorimo put" (Etty Hillersum). Da, veoma je važno spasiti i osloboditi sliku Božju prisutnu u nama da je možemo pružiti drugima, oslobođenu nas samih, od sebičnog i nametljivog ja koje se gubi u tisuću tjeskobnih zaokupljenosti, zaboravljajući Njegovu prisutnost. Trebamo "zaštititi Boga od nas samih u svijetu tako podijeljenom, razlomljenom i izgubljenom, koji treba svjedočanstvo pruženo po našim bratskim odnosima kao "bogoobjavlje- nje", ljubazno očitovanje prisutnosti Boga; treba nanovo snažno naviještati svima da je još moguće voljeti se i pronaći naše jedinstvo u Kristu umrlom i uskrslom.

Usvajajući riječi Uskrsloga ženama neusiljeno mi dolazi da vam ponovim: "Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"(Mt 28,10). Idite! Pođimo odvažno i bez straha: Gospodin nas očekuje. Recite odlučno: "Vidjela sam Gospodina!"(Iv 20,18), pokažite nam ga svojim zanosnim životom za Gospodina, svjedočite ga svojim "evanđeoskim pretjerivanjem" ukorjenjenim u povjerenju u Njega, s obiljem života koji pršti iz vaše kenoze, iz vaše šutnje koja mijenja i "mirisom ispunja" sav svijet: "I sva se kuća napuni mirisom pomasti"(Iv 12,3). Naš život danas treba pronaći odvažnost, "pretjerivanje", preobilje milosti koji se rađaju iz radosti što smo našli "blago" koje povoljno čini nejasnim izglede našega življenja; trebamo "nadu koja ne postiđuje"(Rim 5,5).

Privilegium paupertatis što ga je Klara toliko branila je radost da se slijedi i dijeli Isusov život, jamstvo vjernosti našoj karizmi; podsjećajte nas da će brat ili sestra, koji nisu evanđeoski siromašni i slobodni, biti osuđeni da budu neplodni i žalosni(usp. Mk 10,22), unatoč veličini djela i bogatstvu naslijeđa.

"Radi svega toga prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista da sam Gospodin - po zagovoru slavne Djevice svete Marije, majke njegove, preblaženoga oca našega Franje i svih svetaca - koji je dao dobar početak dade i porast i, također ustrajnost sve do kraja. Amen!"(OKI 77-78).

Gospodin bio uvijek s vama
i neka učini da vi uvijek budete s njim.

     Rim, na blagdan sv. Klare
          11. kolovoza 2002.                                      
                                                                                             Fra Giacomo Bini, ofm
                                                                                                  vaš brat i ministar