Župa Duha Svetoga - Matična kuća

Na jugozapadnom dijelu Požeškog polja, na desnoj obali Orljave gdje se potok Vučjak ulijeva u nju, smjestila se Požega, glavno mjesto tzv. Zlatne doline. Samostan i crkva svetog Duha nalaze se u središtu grada, na južnom dijelu središnjeg trga; po franjevačkoj predaji ondje ih je podigao između 1280. i 1294. kralj Ladislav IV. Kumanac.

·         1305. i zatim 1317. sačuvane povelje znaju za požeški samostan imenujući ga po sv. Demetriju.

·         1437. propovijedao je u samostanskoj crkvi sv. Jakov Markijski kao misionar i inkvizitor u Slavoniji.

·         1551. franjevci napuštaju grad, a Turci crkvu pretvaraju u džamiju; Turci su 1583. srušili samostan tražeći navodno blago nakon smrti biskupa fra Antuna Matkovića (1573-1583). Braća su se preselila u obližnje selo Vučjak i boravila blizu kapele sv. Filipa i Jakova sve dok Požega nije 1688. oslobođena od turske vlasti.

·         1647. izričito se spominje franjevac u službi požeškog župnika; povremeno župniku pomažu dva kapelana.

·         1688. 12. ožujka, fra Luka Ibrišimović, požeški župnik i generalni vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju, organizirao je obranu grada pred turskim četama koje su ga bile opkolile. Grad Požega svom je branitelju podigao spomenik koji stoji na trgu ispred crkve sv. Terezije.

·         1703. vratili su se franjevci iz Vučjaka u Požegu; negdašnju crkvu sv. Demetrija, koja je služila u tursko vrijeme kao džamija, proglasili su crvom Svetoga Duha.

·         1708. položio je fra Andrija Ivanagić Kutjevčanin kamen temeljac za zapadno krilo samostana, a 1717. počeo je gvardijan fra Antun Sanković graditi južno krilo; istočno krilo građeno je između 1721 . i 1724.

·         1722. započelo je uređenje crkve: nabavljen je oltar Svetoga Duha, dar zagrebačkog biskupa Emerika Esterhazyja.

·         1727. proširena je za gvardijana fra Andrije Benačića crkva s dvije kapele, sv. Antuna i BI. Dj. Marije; njima je fra Petar Šimić 1751 . pridodao i treću kapelu, sv. Franje.

·         1753. oduzeo je zagrebački biskup Franjo Thauszy franjevcima upravu župe; slijedeće godine požeški franjevci napustili su takoder župe u Skenderovcima i Pleternici koje su upravljali od turskog vremena.

·         1777. 23. srpnja, zagrebački biskup Josip Galjuf posvetio je crkvu.

·         1783. prestalo je radom filozofsko učilište; djelovalo je 1712. i u njemu su se kao profesori izredali crkveni pisci fra Šimun Mecić (1714-1717), fra Filip Lastrić (1726-1729), fra Antun Papušlić (1739-1741), fra Đuro Rapić (1741-1744) i fra Grga Peštalić (1781-1783). Filozofsko je učilište obnovilo svoj rad u četvrtom desetljeću 19. stoljeća.

·         1789. 5. kolovoza, državne su vlasti dokinule samostan; pokretnu imovinu preuzeo je samostan u Velikoj, ali je 19. IV. 1796. i on dokinut; ipak je veličkim franjevcima dopušteno preseliti se u bivši samostan u Požegi.

·         1797. 1. listopada, franjevci su se ponovno vratili u Požegu.

·         1823. prihvatio je provincijal Grga Čevapović (1786-1830), rodom iz Bertelovaca, u ime samostana dva učiteljska mjesta u pučkoj školi tek 1870. napustili su rad na toj školi. Čevapović je 1829. preuzeo također obavezu djelovanja u požeškoj gimnaziji; franjevci su u njoj djelovali do 1865.

·         1842. 29. travnja, požar je teško oštetio crkvu i samostan. Stradao je tada sav crkveni namještaj, a teško je oštećen knjižnički fond. Crkva je obnovljena već 1843., a samostan 1845.

·         1891 . pa zatim 1907. i 1965, provedene su značajne obnove crkve; orgulje su blagoslovljene 1916.

·         1983. 16. siječnja, osnovao je nadbiskup Franjo kard. Kuharić župu svetoga Duha sa središtem u samostanskoj crkvi i povjerio je vodstvu franjevaca.

U Požegi su franjevci nosioci pastoralne i društvene baštine Luke Ibrišimovića (1626.-1698.). Osobito su je njegovali crkveni pisci i kulturni radnici Jerolim Lipovčić (1717.-1766.), Josip Pavišević (1734.-1803.), Kajo Agjić (1805.-1892.) i Jozo Kovačević (1850.-1902.).