III. Korizmena nedjelja – meditacija

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.”

Iv 2,13-25

Hram je sveto mjesto, mjesto gdje prebiva Bog, kuća Božja. Prvenstveno je bio kuća molitve, susreta Boga i čovjeka. Tu su se svaki dan Bogu u čast prinosile žrtve i vršilo bogoslužje. Hram je bio srce Židovskog naroda. Isus dolazi u taj hram i nailazi na nešto što ne pripada, ne doliči, čak nagrđuje ovakvu svetinju. Prodavači stoke i mjenjači novca u temelju su izokretali sliku hrama, jer je on sada izgledao kao nekakva prodavaonica, pijaca, umjesto da bude kuća molitve, bogoslužja, susreta Boga i čovjeka. Vjerojatno je bilo i nepoštene trgovine, koja se prelamala na leđima sirotih hodočasnika od kojih su mnogi dolazili izdaleka te su se dugo pripremali, odricali i štedjeli za svoje hodočašće.

Isusova reakcija je oštra i radikalna. Načinio je bič od užeta i sve ih istjerao van. Odmah su se umiješali Židovi s pitanjem: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti.” A Isus im odgovori: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Nitko nije razumio da je govorio o hramu svojega tijela, nagovještajući tako svoju muku, smrt i uskrsnuće. Ovdje se radi o neslućenoj novosti koju nitko nije mogao razumjeti i koju će shvatiti tek poslije uskrsnuća. Ta novost sastoji se u tome da je Isus novi hram, on je sada mjesto susreta Boga i čovjeka. U njemu sada svaki čovjek ima pristup k Bogu Ocu. Iz Njega, Isusa, će kada bude uzdignut na križ poteći potoci žive vode i krv novoga saveza koji će biti upisan u čovjekovo srce, koji će zahvaćati čovjeka iznutra. Po Isusovoj muci smrti i uskrsnuću Bog postaje bliz svakom čovjeku, dolazi u srce svakog čovjeka. Sada svaki čovjek postaje hram, mjesto Božje prisutnosti, Božjeg prebivališta. To znači da smo i mi hramovi u kojima Bog prebiva, u koje ulazi ne samo duhovno nego i fizički po presvetoj pričesti.

Kako izgledaju naši hramovi? Jesu li čisti? Dali su mjesto susreta Boga i čovjeka, odnosno mogu li drugi u nama po nama susresti Boga? Molimo Isusa da dođe u hramove našega srca i da ih uredi. Isus nam dolazi ponajprije u svetim sakramentima. Vrijeme je korizme koja na poseban način ističe pokoru, obraćenje, te sakrament ispovijedi. Možemo se češće, temeljitije ispovijedati kroz ovo vrijeme jer je to najbolji način da očistimo i uredimo hramove svoga srca, da budu lijepi, čisti, ispunjeni sabranošću, mirom, svjetlošću, vedrinom i svetošću jer su Božje prebivalište. U hramu se vrši i bogoslužje, tako nemojmo zaboraviti osobnu molitvu, čitanje Svetoga Pisma te nadasve euharistiju. Oko hramova se često okupljaju siromasi, ubogi oni koji su u potrebi jer osjećaju da će tu najprije dobiti pomoć. Nemojmo u hramu svoga srca zatvarati vrata za ovakve, kojima je potrebna naša pomoć. Neka naš hram bude otvoren za sve i neka se Bog u njemu svakoga dana proslavlja.

fra Matija Marijić

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *