Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

Nedjelja muke Gospodnje podsjeća nas na smrt Isusovu na križu, odnosno na djelo otkupljenja koje je učinio za nas. Dok slušamo izvještaj o muci koju je morao podnijeti i o smrti koju je dragovoljno prihvatio za nas moramo se zapitati: zašto? Svjesni naše krhkosti, jasno nam je da ovaj život mora završiti. Što se krije iza zastora koji nijedan čovjek nije uspio otkriti, što se s nama događa nakon posljednjeg izdisaja, nakon onog trenutka kad, htjeli ili ne,  moramo zauvijek napustiti život i prijeći u tamu smrti?

Isus dragovoljno prihvaća smrt, svjestan da ona nije kraj puta. Štoviše, put života za njega nema kraja. Na isti način i mi možemo, vjerujući Isusu, također prihvatiti smrt kao posljednji korak koji vodi – ne u ništavilo, nego u nastavak našega života koji nema kraja. Međutim nije uopće pitanje ima li život nastavak ili ne. Ako nema, tako je svejedno, ali ako ima – tek tu iskrsava pravo pitanje: Hoću li ja biti dostojan toga života? Možemo ga formulirati i na sljedeći način: Hoću li biti sposoban ući u taj život? Jer sjetimo se što nam Gospodin govori u prispodobi o ovcama i jarcima (usp. Mt 25,31-46). Na posljednjem sudu okupit će se svi ljudi i podijeliti će se u dvije skupine. Jedni koji su dostojni ulaze u baštinu za njih pripravljenu od postanka svijeta zbog svojih dobrih djela. Drugi pak odlaze u oganj vječni jer su propustili činiti dobro čovjeku i Bogu. Isus zaključuje svoju prispodobu: „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni (Mt 25,46).“

Stoga se potrebno pitati: gdje sam ja u ovoj priči? Svjesni smo da ono što činimo u životu nije uvijek ono što je ispravno. To je iskustvo svakoga čovjeka. Razlika je u tome tko to hoće priznati, a tko ne. Često olako shvaćamo Isusovu žrtvu na križu. Ne samo na križu, žrtvu njegova čitavoga života. Rado bismo bili bolji, ali nam ne ide. Sjetimo se Pavlovih riječi Rimljanima: „Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni (Rim 7,18-20).“

Ponekad smo nemoćni poput Petra koji u jednom trenu gori od želje da Isusa slijedi do konca svijeta, a ubrzo poriče sve (usp. Mk 14,26-31. 66-72). „I briznu u plač (Mk 14,72).“ Isus ga je ponovno uzdigao čim se pokajao, a oprostio mu je i prije nego što ga je zatajio. Svaki čovjek se našao u Petrovoj situaciji. Svaki čovjek treba Kristovo oproštenje i svaki ga čovjek ima. Znamo da ne možemo činiti dobro, ne bez Isusa. On nam sve to daje besplatno, kao što nam je dao i sve drugo; život, oca i majku, braću i sestre i sve ostalo što imamo. Naše je samo da odgovorimo na njegov poziv ljubavi pokazane na križu. Gospodine Isuse Kriste na križu raspeti, smiluj se nama grešnicima!

1 Comment

  1. Lucija Suzana

    Stoga se potrebno pitati: gdje sam ja u ovoj priči? Svjesni smo da ono što činimo u životu nije uvijek ono što je ispravno. To je iskustvo svakoga čovjeka. Razlika je u tome tko to hoće priznati, a tko ne. Često olako shvaćamo Isusovu žrtvu na križu. Ne samo na križu, žrtvu njegova čitavoga života. Rado bismo bili bolji, ali nam ne ide. Sjetimo se Pavlovih riječi Rimljanima: „Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni (Rim 7,18-20).“

    Ponekad smo nemoćni poput Petra koji u jednom trenu gori od želje da Isusa slijedi do konca svijeta, a ubrzo poriče sve (usp. Mk 14,26-31. 66-72). „I briznu u plač (Mk 14,72).“ Isus ga je ponovno uzdigao čim se pokajao, a oprostio mu je i prije nego što ga je zatajio. Svaki čovjek se našao u Petrovoj situaciji. Svaki čovjek treba Kristovo oproštenje i svaki ga čovjek ima. Znamo da ne možemo činiti dobro, ne bez Isusa. On nam sve to daje besplatno, kao što nam je dao i sve drugo; život, oca i majku, braću i sestre i sve ostalo što imamo. Naše je samo da odgovorimo na njegov poziv ljubavi pokazane na križu. Gospodine Isuse Kriste na križu raspeti, smiluj se nama grešnicima!

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *