Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

Nedjelja muke Gospodnje podsjeća nas na smrt Isusovu na križu, odnosno na djelo otkupljenja koje je učinio za nas. Dok slušamo izvještaj o muci koju je morao podnijeti i o smrti koju je dragovoljno prihvatio za nas moramo se zapitati: zašto? Svjesni naše krhkosti, jasno nam je da ovaj život mora završiti. Što se krije iza zastora koji nijedan čovjek nije uspio otkriti, što se s nama događa nakon posljednjeg izdisaja, nakon onog trenutka kad, htjeli ili ne,  moramo zauvijek napustiti život i prijeći u tamu smrti?

Isus dragovoljno prihvaća smrt, svjestan da ona nije kraj puta. Štoviše, put života za njega nema kraja. Na isti način i mi možemo, vjerujući Isusu, također prihvatiti smrt kao posljednji korak koji vodi – ne u ništavilo, nego u nastavak našega života koji nema kraja. Međutim nije uopće pitanje ima li život nastavak ili ne. Ako nema, tako je svejedno, ali ako ima – tek tu iskrsava pravo pitanje: Hoću li ja biti dostojan toga života? Možemo ga formulirati i na sljedeći način: Hoću li biti sposoban ući u taj život? Jer sjetimo se što nam Gospodin govori u prispodobi o ovcama i jarcima (usp. Mt 25,31-46). Na posljednjem sudu okupit će se svi ljudi i podijeliti će se u dvije skupine. Jedni koji su dostojni ulaze u baštinu za njih pripravljenu od postanka svijeta zbog svojih dobrih djela. Drugi pak odlaze u oganj vječni jer su propustili činiti dobro čovjeku i Bogu. Isus zaključuje svoju prispodobu: „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni (Mt 25,46).“

Stoga se potrebno pitati: gdje sam ja u ovoj priči? Svjesni smo da ono što činimo u životu nije uvijek ono što je ispravno. To je iskustvo svakoga čovjeka. Razlika je u tome tko to hoće priznati, a tko ne. Često olako shvaćamo Isusovu žrtvu na križu. Ne samo na križu, žrtvu njegova čitavoga života. Rado bismo bili bolji, ali nam ne ide. Sjetimo se Pavlovih riječi Rimljanima: „Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni (Rim 7,18-20).“

Ponekad smo nemoćni poput Petra koji u jednom trenu gori od želje da Isusa slijedi do konca svijeta, a ubrzo poriče sve (usp. Mk 14,26-31. 66-72). „I briznu u plač (Mk 14,72).“ Isus ga je ponovno uzdigao čim se pokajao, a oprostio mu je i prije nego što ga je zatajio. Svaki čovjek se našao u Petrovoj situaciji. Svaki čovjek treba Kristovo oproštenje i svaki ga čovjek ima. Znamo da ne možemo činiti dobro, ne bez Isusa. On nam sve to daje besplatno, kao što nam je dao i sve drugo; život, oca i majku, braću i sestre i sve ostalo što imamo. Naše je samo da odgovorimo na njegov poziv ljubavi pokazane na križu. Gospodine Isuse Kriste na križu raspeti, smiluj se nama grešnicima!

1 misao o “Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje”

  1. Stoga se potrebno pitati: gdje sam ja u ovoj priči? Svjesni smo da ono što činimo u životu nije uvijek ono što je ispravno. To je iskustvo svakoga čovjeka. Razlika je u tome tko to hoće priznati, a tko ne. Često olako shvaćamo Isusovu žrtvu na križu. Ne samo na križu, žrtvu njegova čitavoga života. Rado bismo bili bolji, ali nam ne ide. Sjetimo se Pavlovih riječi Rimljanima: „Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni (Rim 7,18-20).“

    Ponekad smo nemoćni poput Petra koji u jednom trenu gori od želje da Isusa slijedi do konca svijeta, a ubrzo poriče sve (usp. Mk 14,26-31. 66-72). „I briznu u plač (Mk 14,72).“ Isus ga je ponovno uzdigao čim se pokajao, a oprostio mu je i prije nego što ga je zatajio. Svaki čovjek se našao u Petrovoj situaciji. Svaki čovjek treba Kristovo oproštenje i svaki ga čovjek ima. Znamo da ne možemo činiti dobro, ne bez Isusa. On nam sve to daje besplatno, kao što nam je dao i sve drugo; život, oca i majku, braću i sestre i sve ostalo što imamo. Naše je samo da odgovorimo na njegov poziv ljubavi pokazane na križu. Gospodine Isuse Kriste na križu raspeti, smiluj se nama grešnicima!

    Odgovori

Odgovori na Lucija Suzana Otkaži odgovor