II. vazmena nedjelja

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Iv 20,19-31

Druga vazmena nedjelja, bijela i nedjelja Božjeg milosrđa, toliko nam toga nudi i daje, što iz samoga dana, što iz čitanja. Daje nam nedjeljni odmor, zajedništo, „mir vama“, spokoj, radost, oslobođenje, Duha svetoga, poslanje, milost i sve drugo, jer kada Bog daje daje obilato na nama je da stanemo i zahvalimo.

Nakon samoga Uskrsa gdje si postavljamo u radosti pitanje: Isus je uskrsnuo, što to meni govori? U današnjem evanđelju Isus dolazi pred svoje učenike, koji su u strahu od Židova i Rimljana i govori: „Mir vama!“ Uistinu sve što je Isus rekao tada govori stalno i nama. Mi vjerujemo da sve tada napisano sada se posadašnjuje, i to je istina, ali poslušajmo na slavlju muke i uskrsnuća na misi, gdje Isus preko svećenika govori meni i tebi: „Mir vam svoj ostavljam i dajem. Pružite mir jedni drugima“. On ti uvijek želi dati Sebe i svoj mir. Nema trenutka u kojemu ja ili ti ne bi imali pristup tome milosrđu. Zar mislim da to milosrđe mogu kupiti svojim „velikim molitvama“ (molitve su potrebne kao disanje)? Ne! On nam se dao prije nego smo mi uopće ikada pomislili na njega, te nam se stalno daje. Njegovo se milosrđe ne umara, ono je neiscrpno, u njega me zove da uronim kada mi kaže: „Mir ti dajem“, da uronim i tamo ostanem, iz toga da crpim snagu, da budem kao stablo pokraj voda tekućica, zasađen na njegovom milosrđu.

Pretpostavljam da ste puno puta čuli: „nalazimo se u godini milosrđa“. Istina, milost koju dobivamo u ovoj posebnoj godini velika je milost Božja po njegovom tijelu Crkvi. Ali znamo isto tako da je svaka godina, godina milosrđa, da Isus nikada svoje ruke ne zatvara, da uvijek poziva: „dođite k meni svi umorni i opterećeni“. Brate, sestro stani i razmisli o svemu ovome. Božja svemoć se očituje u milosrđu! Ona se ne očituje u premještanju planina, u tome da Bog spriječi zlo, itd. Ona blista u tome da nam je dao totalnu slobodu, i u toj slobodi On nam sve oprašta i raduje se praštanju, čezne da nam iskaže milosrđe. Shvati da je njegovo milosrđe: ljubav, pravda, mir, radost, darovi, milosti, itd. Sve ti to daje i tebe i mene moli da i mi budemo milosrdni, da učimo od njega. Stoga praštaj! Praštaj svakome tko to od tebe zatraži, a ako ne zatraži ti opet oprosti. A što ako ne možeš, ako je preteško? Traži Njega da ti pomogne i vidjet ćeš čudo.

I za kraj – od početka je Bijela nedjelja bila dan kada su odrasli krštenici vraćali svoje bijele haljine, koje su primili na krštenju. Dajmo i mi Gospodinu svoju bijelu haljinu kao dar i znak da smo njegovi i da putem njegova milosrđa želimo hodati.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *