Uskrsni ponedjeljak

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!« Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

Mt 28,8-15

Najvažniji dio slavljenja Uskrsa, kao našeg temeljnog blagdana, jest sveta Misa, no to slavlje obuhvaća  i sve ostale dimenzije naše ljudskosti koje trebaju biti osvijetljene radošću uskrsnuća Gospodnjeg. Jedna od divnih osobina blagdana jest ta što okuplja obitelj. Upravo obiteljska atmosfera čini pravo kršćansko zajedništvo u kojem članovi obitelji jedni drugima mogu biti podrška kako bi živjeli „novost života“ na koju nas upravo uskrsli Krist poziva. Običaj je svaki veći blagdan provesti u krugu obitelji, tako se dan poslije, u ovom slučaju na Uskrsni ponedjeljak, posjećuju rodbina i prijatelji te želja, čestitka, stisak ruke i poljubac šire Kristov mir i zbližavaju nas. Od 19. stoljeća na taj Uskrsni ponedjeljak, koji se u narodu naziva i drugi dan Uskrsa, započinje Bijeli tjedan jer se Uskrs kao najveći kršćanski blagdan slavi osam dana.

Na Uskrsni ponedjeljak već je mirnije, tiše, rekli bismo da se na neki način uspostavlja ravnoteža, prijelaz iz velikih i svečanih dana u ljudsku svakodnevnicu. Tako vidimo u današnjem Evanđelju kako Isus žene, koje još nisu svjesne što se zapravo dogodilo i koje bi rado zadržale Isusa uz sebe,  ohrabruje i govori im da se ne boje. Šalje ih da idu njegovoj braći koja su se od straha zatvorila, da pođu u Galileju, u svakodnevnicu života gdje će ga sresti. I nama Isus govori da se ne bojimo vratiti u svakodnevnicu, u običnost naših dana nakon ovih svetih dana. Isus je voljan od svakog našeg „običnog dana“ napraviti „poseban dan“ u kojem ćemo ga moći susresti.

S druge strane, ovo je i običan dan gdje se osim vjere nastavlja i nevjera, laž, potkupljivanje. Kako čitamo u Evanđelju, glavari svećenički i starješine nastavljaju podmićivati vojnike kako bi iskrivili uskrsnu poruku, kako bi sve ispalo kao dobro osmišljena priča i još jedna u nizu Isusovih laži, tj. njegovih učenika. Ovaj narod je tvrde šije (usp. Izl 33, 4) i nažalost najsnažnija poruka koja im je bila dana teško mijenja ljude i njihova mišljenja, njihova srca. Nekada je to zbog ugodnosti i blagodati pozicije u kojoj se čovjek nalazi, a ponekad zbog krivih slika i iskrivljene savjesti.

No grijeh, zlo i smrt nemaju zadnju riječ! U uskrslom Isusu svaki vjernik nalazi nadu, ljubav i snagu kako bi mogao hodati u svojoj svakodnevnici te potom ojačan njegovom prisutnošću pobjeđuje svaki strah i nevolju. Na taj se način Uskrs doživljava svaki dan iznova, a uskrsli je Gospodin s nama u sve dane do svršetka svijeta.  

Pođimo i mi u Galileju, u svakodnevnicu našega života i susretnimo Isusa u običnim, malim stvarima, u ljudima koje susrećemo i običnim svakodnevnim situacijama preko kojih se posvećujemo i približavamo konačnom susretu s Kristom.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *