Blagovijest

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Lk 1,26-38

Zašto Bog izabire jednostavne, malene ljude? Zašto On odabire ono za što bismo mi rekli da je neznatno, nepoznato, nevažno, izgubljeno? Možda zato što su jednostavne duše slobodne, one se lakše kreću. Tim malim ljudima, a velikim dušama poznato je da one nisu nešto savršeno što bi moglo opstojati bez ikoga drugoga, samo od sebe i za sebe. Možda zato što su takve duše ponekad nesigurne u sebe pa je njihova jedina snaga njihov Bog. A možda nam želi pokazati svoju logiku, objasniti nam da nije sve tako kako mi smatramo, da Njega ne možemo uhvatiti u svoje granice, da ga ne možemo definirati i staviti u okvir. To čini svojim druženjem sa rubnim dijelom društva, onim odbačenima i prezrenima dok bismo mi očekivali nekoga uzvišenoga vidjeti sa drugima takvog, uzvišenog i raskošnog soja. On susreće Samarijanku te se i ona čudi što On, Židov, govori s njom, Samarijankom. On dolazi u krajeve pogana, tada smatrane nečistima, objeduje, razgovara, druži se, rađa se, živi pa i umire (umro je izvan zidina Jeruzalema) izvan svakog okvira u koji bi Ga i tada, pa i danas stavili.

Danas slavimo također jedan takav događaj kada je Bog u svojoj veličini i neizmjernosti pristupio jednostavnoj djevojci Mariji, u malenome gradu Nazaretu kako bi razbio okvire i granice, pomutio našu logiku, a pokazao nam svoju u kojoj je i ludo pametnije od nas. Teško je i zamisliti kako se Marija osjećala u trenu kada joj je pristupio Božji anđeo, a vidimo da je bila smetena pa nije ni uzvratila pozdrav. Kaže u Pismu: “Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.” Marija razmišlja, ne govori, već razmišlja što se to događa, a onda anđeo prekida šutnju i govori dalje: “Ne boj se, Marijo!”. Evo trenutka kada Božji život nalazi put do ljudskoga života, kada Uzvišeni pronalazi malenoga, kada Nedohvatljivi pronalazi jednostavnoga. Što čovjek može nego ostati iznenađen u šutnji i razmišljanju, kako, zašto ja i što je ovo što se događa.

Anđeo progovara: “Ta našla si milost u Boga.” Eto što se dogodilo, Bog je ušao u moj život, prodrmao me, probudio, digao iz sna, otrgnuo od svakidašnjice. Ma naravno da si smetena Marijo, jasno da ne progovaraš, razumljivo Marijo da te je i strah jer je te je Bog uhvatio, Duhom te osjenio, a ti u svojoj malenosti nikada na takvo što ne bi pomislila pa ni kada bi mogla zamisliti ovakav Božji čin sigurno ne bi sebe izabrala na mjesto na kojem sada jesi. Bog na ovakav “ludi” način ulazi u Marijin život, a preko nje u svijet, On tijelom u Marijinu tijelu postaje, a istina je to koja nadilazi, istina na koju samo jednostavan čovjek može reći: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”. Po riječima sveca, trenutak je to kada je sva zemlja, cijeli svemir, sav kozmos zastao i čekao Marijin odgovor, odgovor koji će donijeti Spasitelja, Obnovitelja, Otkupitelja, Isusa Krista kojeg svemir ne može obuhvatiti, a obuhvatilo Ga je Marijino krilo, koji je Tvorac svakog bića, svakog srca, a koji je stao pod srce Marijino. Koje li vijesti, kojeg li događaja!

Blagovijest, taj veliki događaj nekada je u Nazaretu doživjela Djevica Marija, a danas ga mogu doživjeti ja. I ja želim poput Marije dopustiti Bogu da me nađe, odgovoriti mu “evo me!” kada me pozove. I ja, poput Marije, mogu biti osjenjen Duhom Svetim, začeti i rađati Isusa dobrim željama, mislima, riječima, djelima. Što je Marija napravila nakon toga mogu i ja učiniti također. Kao Marija Elizabetu, mogu i ja pohoditi braću i sestre te ovu veliku, svetu, sretnu i blagu vijest nositi svima, svjedočiti ju svojim životom i kada možda meni ne ide, da je teško, da nosim i neku odgovornost i ja ću se potruditi biti jednostavan i ponizan kao Marija i čuti one riječi: “Ne boj se… Ta Bogu ništa nije nemoguće!”

fra Luka Banović

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *