III. vazmena nedjelja

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

Iv 21, 1-19

Isusovi učenici se u ovom  izvještaju Ivanovog evanđelja nalaze na Tiberijadskome moru. To su pouskrsni dani. Po prethodnom poglavlju Ivanovog evanđelja tim učenicima se uskrsli Isus već ukazao. Već su doživjeli utjehu koja im je bila potrebna nakon Isusove smrti na križu. I ne samo utjehu, nego su dobili i poslanje od uskrslog Isusa da idu u svijet i nastave širiti kraljevstvo Božje koje je Isus donio ovome svijetu. No, sada nalazimo Isusove učenike na Tiberijadskome moru. Bili su zajedno i ribarili su. Cijelu noć su ribarili, ali te noći ne uloviše ništa. Što se događalo u nutrini Isusovih učenika nakon svega što su prošli sa Isusom? Je li bilo potrebno da se Isus treći put očitova učenicima pošto uskrsnu od mrtvih? Zašto su se učenici vratili svom starom zanimanju – ribarenju – a nisu pošli naviještati da je Isus živ, da je uskrsnuo? Možda su i sami učenici, na čelu s Petrom, još uvijek bili zbunjeni. Voljeli su Isusa, živote su promijenili zbog njega, ali On nije završio svoj ovozemaljski život onako kako su oni očekivali. Unatoč višegodišnjoj školi suživota s Isusom oni još uvijek nisu upoznali Isusa. Isus je čovjek i Bog. On se neda ukalupiti u ljudske predodžbe i očekivanja. I kada pomislimo da Ga dobro poznajemo, uvijek nam izmiče, konstantno nas želi uvesti dublje u svoj božanski život, trajno ruši naše krive slike o Njemu. To je nekada teško prihvatiti. Pa i unatoč mnogim milosnim darovima koje nam je Isus već darovao i unatoč posebnim trenutcima koje smo s Isusom već doživjeli. Nekada na našem hodu vjere u Boga potrebna nam je jednostavno pauza, jer toliko toga nam nije jasno, a u sebi smo podijeljeni. Zašto taj hod s Isusom nije uvijek onako poseban i ugodan kao što smo doživjeli u prvim godinama naše žive vjere u Isusa? Odgovor vjerojatno leži u tome da – Bog želi da napredujemo u vjeri. On nas nikada ne ostavlja, pa niti onda kada Ga mi ne razumijemo i kada bi se najradije vratili svome starom načinu života, onom životu koji smo živjeli prije nego smo upoznali Isusa. Bog je uvijek tu. On kao vrhunski kipar pažljivo teše našu dušu. I u tome On ne može pogriješiti.

Nakon neuspjelog ribolova, kad je već svanulo, nakon mukotrpne i možda frustrirajuće noći, dolazi uskrsli Isus svojim učenicima. Dječice, imate li što za pojesti? Sveti evanđelist kaže da je Isus nazvao svoje učenike: dječice. Isus nastavlja iskazivati prisnost svojim učenicima koji ga ne razumiju. Isus nam nakon noći koje proživljavamo u odnosu s njime iskazuje nježnost. On nikada ne odustaje od nas!

U evanđeoskom ulomku slijedi događaj koji neodoljivo podsjeća na događaj kada je na početku svoga javnog djelovanja Isus ušao u Šimunovu lađu kako bi poučavao iz nje narod. Nakon te pouke isto, kao i sada na Tiberijadskom moru, pozvao je Petra da izveze na pučinu i baci mreže za lov. I sada se dogodilo isto, učenici su poslušali tog Čovjeka čiji glas ulijeva povjerenje, i rezultat je bio isti – uhvatiše veoma mnogo riba. Učenik koji je već doživio Isusovu ljubav prepoznaje u ovom događaju uskrslog Učitelja. I taj učenik potiče Petra da prepozna da je Učitelj tu s njima. Hvala Bogu za one ljude koje nam je darovao u našim životima, a koji nas potiču da ustrajemo na putu s Isusom…

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh…Kaže im Isus: ‘Hajde, doručkujte! Naš Gospodin Isus brine za sve naše potrebe, i nema te dimenzije našega bića u koju on ne bi želio unijeti svijetlo svoga spasenja. On zna što nam je potrebno. On je uvijek za čovjeka i čovjekovo najveće dobro. On je Bog koji voli čovjeka.

Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. Našem Učitelju i Gospodinu nije ispod časti posluživati svoje učenike. I ovom gestom pokazuje koliko je božanstvenije služiti drugima, a ne gospodovati nad drugima.

Budimo hrabri i nastavimo s osobnom molitvom i u trenutcima zbunjenosti i nejasnoća koje doživljavamo spram Boga. Dopustimo Isusu da nas odgaja na način kako to On želi. Uz sve teškoće i križeve koje nam život donosi Isus je uvijek uz nas i daruje nam da već sada, u ovozemaljskom životu, iskusimo plodove Njegovog uskrsnuća.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *