V. vazmena nedjelja

„Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“

Iv 13, 31-33a. 34-35

Današnje evanđelje prožeto je Isusovim govorom apostolima, govorom u kojem njima, ali i nama sve do danas daje novu zapovijed, zapovijed ljubavi. No, sve počinje Judinim izlaskom iz blagovališta kada odlazi izdati Isusa. Izdaje Sina Čovječjega poljupcem koji je simbol ljubavi, ali Judina ljubav je bila iz koristoljublja. Ta izdaja ponavlja se kroz cijelu povijest, našim psovkama, lažima i zlobnim djelima. Isus se zato želi proslaviti, po našim slabostima, a kroz sebe želi proslaviti Onoga koji ga je poslao te zato kaže: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!“ Samo dan kasnije proslavit će Oca na drvu križa, na kojem će spasiti i nas koje u ovom djelu evanđelja naziva dječicom, a nakon tri dana Otac će njega proslaviti uskrsnućem. Uskrisit će ga od mrtvih za svjedočanstvo nama da nakon ovozemnog života postoji onaj vječni život na koji smo pozvani već sada.

Ali prije nego ode daje nam novu zapovijed, zapovijed ljubavi koju će sam posvjedočiti dajući život za nas, za svoje prijatelje: „… ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ Kakve li poniznosti prema malom čovjeku, prema onom čovjeku koji ga svakodnevno izdaje! Kakve li ljubavi prema svojim izdajnicima, prema psovačima i lažljivcima. Ali baš ovdje dolazi do izražaja Isusova veličina jer nas pokušava naučit kako da ljubimo, kako da budemo njegovi učenici. On iz svoje poniznosti želi skroz istisnuti našu oholost, želi uništiti naše grijehe svojom ljubavlju. Jesmo li se ikada zapitali nazivajući se Njegovim učenicima da li smo uvijek imali ljubavi za bližnjega, za svaku osobu, jesmo li se bili dostojni zvati njegovom dječicom? Jesmo li bili svjesni da svojim lažima i psovkama izdajemo Boga? Zato nikad nije kasno da pronađemo kao djeca Božja, ono malo ljubavi jedni prema drugima, ono malo istine koja će nas osloboditi i da je živimo i svjedočimo svojim životom. Životom koji će biti prožet Isusovom ljubavlju i poniznošću.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *