VI. vazmena nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Iv 14,23-29

Današnje Evanđelje posebno nas poziva da slušamo i čuvamo Božju riječ. Čitava radnja smještena je u događaju posljednje večere. Dok zajedno blaguju, Isus znajući što ga čeka, upućuje posljednje riječi svojim učenicima. Riječi koje im govori nisu bilo kakve, već Božje riječi koje imaju neizmjernu dubinu, snagu i značenje. Učenici su sve pozorno slušali i upijali, no unatoč tome kada je došao čas, kada je nastupila muka, smrt, veliki petak, svi su se, osim jednoga, razbježali. Isus zna da smo mi slabi ljudi, poznaje sve naše slabosti i ograničenja, ali nas zbog toga ne odbacuje, nego nam šalje pomoć. Šalje nam Branitelja, Tješitelja, Duha Svetoga. “Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.” (Iv 14, 26). Sada našu slabost nadomješta beskonačna Božja snaga. Tamo gdje prestaju naše sile, počinje Bog.

Nadalje čitamo kako Isus govori: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.” Danas bi možda rekli da je miran onaj tko ima, tko je bogat pa se ne mora brinuti za sutra ili onaj čovjek koji uspješno rješava sve svoje probleme, koji je poznat, kojega ljudi hvale… No ovdje se ne govori o miru kakvoga ga “svijet daje”. Ovdje nije govor o miru koji imaju apostoli samo onda kada čine čuda, fantastično propovijedaju, kada ih ljudi hvale, kada im se dive, kada postižu neslućene uspjehe itd. Ovdje je riječ o miru koji imaju apostoli čak i onda kada ih pogrđuju, proganjaju, bičuju, muče, razapinju, ubijaju. On nema svoj izvor u ovozemaljskim stvarnostima, već u Bogu koji sve nadilazi.

U ovome evanđeoskome odlomku očituje nam se i Božja trojstvenost: Otac, Sin i Duh Sveti, to neizmjerno otajstvo koje nikada nećemo proniknuti. No ovdje nam se očituje još jedna stvarnost, a to je da taj najuzvišeniji, neizmjerni, Trojstveni Bog želi doći i dolazi k nama. Kako, kojim putem? Putem ljubavi i čuvanja Njegove presvete riječi. Zakoračimo tim putem, nađimo vremena, čitajmo, slušajmo, razmišljajmo Božju riječ koja nas uvodi u sveta otajstva, koja nas uvodi u život.

fra Matija Marijić

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *