Uzašašće Gospodinovo

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.« Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

Lk 24, 46-53

Scena Uzašašća Gospodinova zajedno s drugim ukazanjima Uskrsnuloga kroz četrdeset dana pomaže nam shvatiti pravu bit Crkve Kristove. Što je Crkva u svojoj biti možemo shvatiti tek iz izvora, a to je uskrsli Krist. Gledajući izvorište jasno nam je da se ovdje rado o tome da Isusovo djelo ide naprijed. To zapravo znači da Crkva ne raspolaže samom sobom, da se ne shvaća niti ostvaruje iz same sebe, nego iz Onoga što stoji i ostaje iznad nje same. To je tajna nove prisutnosti uskrsnuloga Krista. U njemu se Crkva prepoznaje i otkriva vlastiti identitet.

Ukazanja uskrsnuloga Krista i poslanje njegovih učenika u svijet uvijek ide skupa. Sva izvješća o ukazanjima sve tradicije imaju tu dimenziju poslanja. Ukazanja nisu tek neko samopotvrđivanje, dokaz da je Raspeti živ i prodor onog konačnog u ovaj prolazni svijet, nego su u isto vrijeme, po poslanju, početak spasenjskog djela usred svijeta. Poslanjem u svijet okupljena skupina postaje zajednicom. Zajednica je nositelj Radosne vijesti, svjedok, i u isto vrijeme i znakovito ostvarenje iste u svijetu.

Naša vjera poznaje trenutke uzašašća, uzleta u intimno zajedništvo osoba Presvetoga Trojstva u čijem krilu Isus uvijek prebiva, no ona poznaje i padove u našu slabu ljudsku narav u kojoj, odijeljeni od milosti Duha Svetoga, ništa ne možemo. Prepušteni samima sebi, upoznajemo jedino vlastitu nemoć, bijedu i grijeh. Isusovi učenici su postali svjesni dragocjenosti njegove nazočnosti među njima tek kada im je ona bila oduzeta. Nije li i s nama često tako? Dok smo uljuljani u svoju vlastitu osrednjost i tašto zadovoljni svojim obdržavanjem zapovijedi, dok se sami sebi činimo dobrim kršćanima, darove kojima nas Isus dariva u svojoj Crkvi shvaćamo zapravo kao logičnu nagradu za svoju pravednost. Štoviše, ponekad smo čak spremni i nagađati se s Duhom Svetim o mjeri milosti koju nam duguje! No, često, tek kada padnemo u svoju puku siromašnu narav, tek onda, ako nam srce i dalje ostaje budno, počinjemo shvaćati kako Bog neizmjerno i za badava daruje nas grešnike. Tek tada, ostane li naše srce usmjereno prema Bogu, koji je gore, već i uzvišeniji od svega ljudskoga, počinjemo sa zahvalnošću primati svaki i najmanji dar milosti.

Luka opisuje i scenu blagoslivljanja. Isus drži ruke podignute i blagoslivlje sve prisutne. Tim blagoslovom Luka u svojem opisu ne dovršuje samo izvješće o tom posljednjem Isusovu ukazanju učenicima i uzašašću na nebo, nego tim blagoslovom zaokružuje i cijelo svoje evanđelje. To je slika koja će Crkvi ostati trajno u sjećanju da bi neprestano bila svjesna odakle joj pomoć i snaga za naviještanje Evanđelja.

Apostoli se ipak radosni vraćaju u Jeruzalem. Dar Duha Svetoga koji je povezan s tim gradom bit će u temelju njihova uvjerenja da Isusa nisu izgubili, nego da su ga na nov i jedinstven način dobili. Tako Luka radosno završava Evanđelje premda je riječ o rastanku. Djelo se Isusovo nastavlja. Njegova se prisutnost osjeća. To je plod Duha Svetoga. Taj Duh je dar Isusov. To je njegov Duh, njegova duhovna prisutnost, jača i dublja nego prijašnja zemaljska i ograničena.  

Upravo to je glavni izvor radosti za apostole, a ujedno i poticaj za našu radost poradi svetkovine uzašašća Gospodinova, te dosljednijeg prihvaćanja vlastitog poslanja da uskrslom Kristu budemo svjedoci. Trudimo se stoga i sami obući u Silu odozgo koju nam šalje Isus, kako bismo radosno i odvažno svjedočili milost koju smo primili, te svjedočili Krista Gospodina na spasenje svim ljudima.

1 Comment

  1. Mirjana Jansky

    Zasto ne mogu kopirati ovaj divan tekst?Htjedoh ga podijeliti prijatejima.

    Reply

Odgovori na Mirjana Jansky Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *