Apostol veli: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2 Kor 3,6). Od slova su umrli oni koji žude znati samo riječi, kako bi bili smatrani mudrijima od ostalih i kako bi mogli steći veliko bogatstvo, da ga daju rođacima i prijateljima. Od slova su umrli i oni redovnici koji ne žele slijediti duh svetoga slova, nego više žele znati i drugima tumačiti samo riječi. A od duha svetoga slova oživljeni su oni koji sve znanje koje znaju i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju višnjemu Gospodinu Bogu komu pripada sve dobro.
Iz ove sedme opomene za početak je vidljivo kako svetome Franji nije bilo nepoznato da posjedovanje znanja nužno ne mora podrazumijevati da se ono i živi. Zapravo, navodi dvije vrste ljudi – one koji znaju te one koji žive ono što znaju. Navodi ih u oprečnosti, jedne kao one koji su umrli, druge kao one koji su oživljeni. Koja je razlika između umrlih i oživljenih? Ovi drugi su pustili Duha Svetoga u život, zato su i mogli biti oživljeni jer jedino On oživljuje čovjeka.
Kada bih s ovom opomenom otišao u društvo današnjih intelektualaca te im ju pročitao ne spomenuvši nigdje ime svetoga Franje vjerojatno bih se proslavio kao Dinamo u Ligi prvaka. Čini se da je u intelektualnim krugovima manje bitnije koliko se živi ono što se zna od onoga koliko se zna; čim više znaš tim više vrijediš, a koliko živiš to što znaš – gotovo da nitko ne pita. Sveti Franjo upravo to življenje onoga što se zna stavlja u središte pozornosti kao ključnu stvar – to je ono po čemu se oživljeni razlikuju od umrlih.
Zanimljivo koliko je logika svijeta drugačija od Božje logike. I koliko se i ovdje moramo čuvati da nas ne zavede utjecaj ovoga svijeta koji nerijetko vrednuje ljude po onome koliko znanja posjeduju i koliko slova imaju ispred imena. Znate onu parolu: “obrazujem se da bih bio netko i nešto u društvu.” Nije li tu negdje oholost u pozadini? Nasuprot tome stoji poniznost koja kaže: obrazujem se da bih mogao bolje i potpunije živjeti vjeru, da bih se mogao svidjeti Gospodinu još više jer na kraju će vrijediti samo ono iz ljubavi učinjeno: “Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,17).
Svijet i danas kao i u Franjino vrijeme uspješno miješa IMATI sa BITI. Znanje koje posjeduješ samo po sebi te ne čini boljom osobom, dapače, kadro je uzholiti te – znanje nadima (1 Kor 8,1); znanje pak koje riječju i primjerom vraćaš Gospodinu čini te boljim, još više – posvećuje te i osposobljava da mogneš biti još i svetiji! Kršćanin ne smije zaboraviti ni u kojem trenutku da mu jedino mora biti bitno ono što Bog misli i želi – treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima (Dj 5,29) – a to je da imamo samo dva slova ispred imena – “sv.” te u tom smislu Njega zanima živimo li u skladu s onim koliko znamo. Ako smo upoznali Božje milosrđe, živimo li ga, dijelimo li drugima? Ako smo upoznali Ljubav Isusa Krista, živimo li ju, prenosimo li na druge? Što ti vrijedi ako znaš svu znanost svijeta, imaš pet dokorata, još dva u pripremi, a ne ljubiš bližnjega?
Glad za znanjem može biti vrlo nezasitna, pri čemu čovjek zna zaboraviti na duhovnu glad, a onda stvari znaju krenuti ukrivo. Stoga su nam i danas potrebni ljudi poput sv Bernarda iz Clairvauxa koji je govorio da “postoji vrlo velik broj stvari koje čovjek može ne znati, a da ne ugrozi svoje spasenje”. Znanje nije samome sebi svrha niti je zaključak ovoga teksta da ništa ne treba znati. Već, ukoliko nam Gospodin da prigodu da rastemo u znanju neka to uvijek bude u poniznosti i zahvalnosti njemu. Neka nam znanje ne bude prepreka u ljubavi, neka nas znanje ne uzoholi da mislimo da smo bolji od onih koji nemaju završene škole. Neka to znanje “konvertiramo” u djela; neka to znanje ne bude prepreka Duhu Svetome da djeluje u nama; neka nam to znanje ne uguši vjeru!
“Oni koji se nađu da ne žive po Njegovu nauku neće biti priznati kao kršćani, premda jezikom propovijedaju Kristov nauk; doista, rekao je da se neće spasiti oni koji samo riječima propovijedaju, nego oni koji čine djela.”
sveti Justin (Prva apologija 16,8)
“Mojoj će braći koja se prepuštaju vodstvu isprazna znanja na dan isplate ruke biti prazne. Htio bih da se naoružaju krepostima pa kad nastupe vremena nevolje, imali bi u tjeskobi sa sobom Gospodina. I doći će nevolje u kojoj knjige neće ništa koristiti, nego će se bacati kroz prozor i u zapećak.”
sveti Franjo Asiški (2 Čel 195)
“Nešto ću ti povjeriti. Kada sam bio mlad, i mene su napastovale knjige. Htio sam ih imati. Mislio sam da ću u njima naći Mudrost. Ali, vidiš li, sve knjige svijeta nesposobne su da nam dadu Mudrost. Ne valja zamijeniti znanost s Mudrošću. I demon je upoznao nekoć nebeske stvari. On poznaje danas i zemaljske puno bolje od svih ljudi zajedno. U času kušnje i napasti neće nam doći pomoć od knjiga, nego jednostavno od Muke Gospodina Isusa Krista.”
(iz knjige Mudrost jednog siromaha, 4)