VII. vazmena nedjelja

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«

Iv 17, 11b-19

Kršćanska zajednica od samog početka osim iskustva Božje ljubavi u Isusu umrlome i uskrslome ima i vrlo neugodna iskustva u sebi samoj. Ista ta zajednica poslana je u svijet predstavljati nevidljiva Boga, te bi trebalo da se po svakom njezinu članu prepoznaje kako je taj Bog dobar i kako nas voli. Međutim, u njoj ima i ljudi ne samo nesavršenih nego i nevjernih, ne samo slabića nego i izdajnika. S tim treba računati, rane liječiti, gubitke nadoknađivati, posljedice sablazni ispravljati i ono najvažnije: ne posustati do kraja povijesti!

Već je prvim kršćanima jasno, kako nam to ovdje svjedoči apostol Ivan (1 Iv 4,11-16), da nevidljiv Bog postaje među nama vidljiv po ljubavi kojom se uzajamno ljubimo. Ta je ljubav znak da je u nama njegov Duh, da živimo Božjim životom. To življenje i iskazivanje ljubavi moglo bi se nazvati kršćanskim pravodjeljem. No, mlada je zajednica svjesna da je jednako važno i pravovjerje. Crkva se prepoznaje i po svom pravovjerju. Apostol spominje samo znanje i po svom pravovjerju. Apostol spominje samo osnovnu istinu da je Isus Krist Sin Božji, da je Spasitelj svijeta. Iz te osnovne istina Crkva će razviti čitav svoj nauk. A Juda je baš to zanijekao: nije prihvatio spasenje kako ga Krist ostvaruje, nego je tražio izlaz u drugačijim taktikama pomoću novca i vlasti. To je izričito odbijanje Božje ljubavi koju Bog nudi.

Isus, očito svjestan kroz kakve će kušnje i sablazni prolaziti Crkva u svijetu, moli Oca da tu Crkvu čuva, kako bi do kraja mogla vršiti svoje poslanje (Iv 17,11b-19). Govori i o mržnji kojom će tu Crkvu svijet mrziti, a tu nije riječ o svijetu ukoliko je Božje stvorenje i Božji dar, nego ukoliko se protivi Bogu i zavodi čovjeka. To je svijet kojemu se treba oprijeti i suprotstaviti, zanijekati  ga koliko god nekada bilo teško, da bi se isti taj svijet spasio. Riječ „svijet“ očito se tu uzima u dva značenja: Crkva i Bogu protivan svijet zapravo su dva svijeta.

Zli je ugrabio Judu, vrebat će i na nas, zato nas Isus i povjerava najvjernijem Čuvaru. A da u to povjerujemo i mi, Isus moli: Posveti ih u istini!

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *