X. nedjelja kroz godinu

Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Lk 7, 11-17

U današnjem evanđeoskom odlomku evanđelist Luka iznosi još jedno od Isusovih čuda. Promotrimo okolnosti. S jedne strane Isusa prate učenici i silan svijet. S druge strane iz grada iznose mrtvaca. Prati ga majka, a neka ga skupina iznosi. Skupina koja prati Isusa velika je. Silna, snažna, mnogobrojna, može se reći zanesena onim što je Isus ranije učinio te ga stoga prate. Očekuju još nešto od Isusa. Druga skupina koja nosi mrtvaca mora biti otužna. Mrtav jedinac u majke udovice. Teško je pronaći žalosniju situaciju od majke koja gleda mrtvo dijete. Pogotovo ako se radi o udovici i jedincu. Isus se sažali nad udovicom, tješi je i oživljava njezina sina. Luka opisuje samo strah i čuđenje svjetine. Ne opisuje ovdje jednu zasigurno snažniju situaciju. To je sreća udovice i jedinca. Isus je, pomalo kao superjunak došao i „riješio“ ovu situaciju.

Osim što je Isus oživio mrtvaca, valja uočiti neke značajke ovog događaja. Isus ponovo pristupa malenima. Isus nije prošao ispred svjetine na konju u zlatnom oklopu, nego ide pješice. Nije pošao nekom kralju, nego je pošao najmanjima i onima kojima je pomoć najpotrebnija. Ovo je snažna poruka svima nama i itekako aktualna. Prvo, kad nas netko hvali, kad nam oda priznanje, ipak uvijek trebamo ostati na zemlji, ne oholiti se, i ne uživati u tome. Drugo je da, kada vidimo da je nekom potrebna pomoć, pristupimo malenima, prezrenima, a ne samo onima od kojih ćemo moći dobiti uslugu nazad. Treća stvar na koju valja obratiti pažnju jest to da mi nismo kao Isus koji je došao i oživio mrtvog mladića, ali itekako možemo pomoći, a još važnije, smijemo moliti Isusa da i on pomogne nama i onima kojima je pomoć potrebna.

Na kraju ovog kratkog razmatranja, dragi čitatelju, volio bih umjesto zaključka ostaviti jednu domaću zadaću. Osvrni se oko sebe i pogledaj treba li osoba u tvojoj blizini pomoć. Ako ne treba, barem se pomoli za nju; ako ne ni to, nemoj ju osuđivati zbog tereta koje nosi.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *