XVI. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Lk 10, 38-42

Isus je na putu, ulazi u neko selo i tu ga u svoj dom prima žena imenom Marta. S Martom je bila njena sestra Marija, te njih dvije ugošćuju Isusa. Marta se odmah baca na posao, Evanđelje kaže: “bijaše sva zauzeta posluživanjem”. To znači svu svoju pažnju, sve svoje snage usmjerila je da, što bolje, kao prava domaćica usluži Isusa. Što je Marta točno radila ne znamo, ali možemo pretpostaviti da je pripremala vatru, hranu, piće, salatu, posuđe…  Bilo je tu dosta posla, a njena sestra Marija ništa, nikako da se digne pa malo pripomogne. Martu je to zasmetalo pa se potužila Isusu, na što joj on odgovara: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.”. Marta nije radila ništa loše, ali je od silnog posla koji je činila za Isusa, zaboravila na Isusa. Posao ju je toliko zaokupio da je zaboravila ono najvažnije, susresti se s Isusom. U najboljoj namjeri propustila je ono najbitnije. Zašto? Nije se stvarno susrela s Isusom, a onda nije ni mogla čuti što on stvarno želi, što mu je drago.

Isus od tebe ne očekuje ne znam ni ja kakve darove, poklone, jer najveći dar koji mu možeš pokloniti jesi ti. A sebe mu daruješ kada klekneš, sjedneš do njegovih nogu, sklopiš ruke, popričaš s njime, a prije svega kada ga poslušaš, kada otvoriš sveto pismo, čuješ njegovu riječ kao što je to učinila Marija. To će biti tvoj najbolji dio koji ti se neće oduzeti, a koji će te nositi kroz  život, rad i susrete. Stoga, nalazimo li se poput Marte u poslu do grla i više nemamo vremena za ništa, sjetimo se Marije. Zastanimo poput nje i saberimo se pred Isusom, te u svjetlu njegove riječi propitajmo svoj rad, kako se ne bi dogodilo da se brinemo i uznemirujemo za mnogo iako je samo jedno potrebno. Drugim riječima, da ne trčimo na sto strana, radimo sve i na kraju ne napravimo ništa, a umorimo se i iscrpimo do kraja. Ispitujući svoj rad u svjetlu Božje riječi i povjeravajući ga Bogu lakše razabiremo što treba, a što ne treba raditi. Tako ono što ne treba odbacujemo poput utega koji nas sputava, a onome što treba raditi pristupamo s puno više snage, volje i radosti, jer znamo da je to što radimo po Božju i da svoje sile ne rasipamo bez veze, već Bogu na slavu i drugima na korist.

Iz ovoga evanđeoskoga teksta koji prepun poruke možemo naučiti još jednu stvar i to od Marte. Osim što nas potiče na srdačno gostoprimstvo, naporan rad kako se ne bi pretvorili u ljenčine, Marta nas uči još nešto. Sjetimo se onog dijela kada se rasrdila na svoju sestru. Marta nije odmah skočila na Mariju i ljutito je izvrijeđala. Ne, nego se prvo obratila Isusu, prvo je njemu rekla svoju muku, a nakon Isusova odgovora, muke je nestalo situacija se rasvijetlila i stvari su sjele na svoje mjesto. Ne bi bilo loše kada bismo i mi kada nas netko naljuti, digne živac, pipne gdje ne treba, prvo došli Isusu i poput Marte prvo njemu povjerili svoju muku. Na taj način Isus staje između mene i onoga koji me povrijedio, naljutio i ulazi u moje odnose. A tamo gdje Isus ulazi, ulazi: svjetlo, ljubav, radost, mir te moji odnosi postaju preobraženi.

fra Matija Marijić

 

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *