XVIII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Lk 12,13-21

Nije slučajno baš u ovo vrijeme pred nas stavljeno ovo evanđelje. Ljeto je za mnoge vrijeme opuštanja, razonode, lagodnijeg i ugodnijeg življenja; vrijeme odmaranja i punjenja baterija za jesen. U tom opuštanju možemo završiti poput bogatog čovjeka iz današnje prispodobe. Možemo potpuno zaboraviti na Boga i bližnjega te gledati kako sebi ugoditi do maksimale. Stoga nas Isus ove nedjelje upozorava da tijekom vrućih (i kišnih) ljetnih dana ne zaboravimo bogatiti se u Njemu. Trobojnica hedonizma – jedi, pij, uživaj – i ovog ljeta mnoge nastoji odvući daleko od Gospodina pod krinkom zabave, odmaranja i opuštanja. Je li za odmaranje nužan odmak od Gospodina? Kad si žedan je li ti odmaranje post od vode?

Sveti Augustin, razmatrajući nad ovim svetim recima, za bogatog čovjeka iz današnje prispodobe govori: “Planirao je napuniti svoju dušu prekomjernim i nepotrebnim užicima a ponosno je zanemario sve one prazne trbuhe siromašnih. Nije shvatio da su trbusi siromašnih mnogo sigurnija skladišta nego njegove žitnice. Ono pohranjeno u žitnicama mogu ukrasti lopovi. Ali da je to pohranio u trbuhe siromaha, bilo bi naravno probavljeno na zemlji, ali bi u nebu bilo sačuvano na sigurnom.

Sveti Ćiril Aleksandrijski pak, zadržavši se na prvoj polovici evanđelja, primjećuje: “On [Isus] nam je pokazao da je pohlepa zamka đavolska i mrska Bogu. /…/ To je zamka zlih duhova po kojoj povlače ljudske duše u mrežu pakla. Zbog toga im govori da budu na oprezu: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe”, i velike i male.”

Ne znamo kada ćemo umrijeti a znamo da ćemo umrijeti. Ovo nas dovodi do sasvim logičnog zaključka da “oni koji znaju da su smrtni ne bi trebali nespremni dočekati kraj” (sv Leon Veliki). Ništa materijalno ne nosimo sa sobom na onaj svijet, “samo vrline prate mrtve” (sv Ambrozije). Stoga težimo iznad svega posjedovati Duha Gospodnjega, kako je sveti Franjo govorio braći, jer ćemo jedino tako biti bogati kada nakon smrti stanemo ogoljeni pred Gospodina. Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3,1-2).

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *