XXV. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Lk 16,1-13

Današnje Evanđelje donosi nam svima poznatu prispodobu o nepoštenom upravitelju. Na prvu ono djeluje zbunjujuće, pomalo izabrinjavajuće. Nije lako shvatiti kako to da gospodar tj. Isus, hvali nepoštenog upravitelja, koji ga je zapravo ni manje ni više nego okrao. Kako Isus može reći takvo što? Zašto hvali varalicu? Danas kada se uvriježilo mišljenje da se pošteno zapravo ne može zaraditi, pa čak niti preživjeti, ovakvo tumačenje bi mnogima odgovaralo jer Isus kao da nam govori da je dobro biti snalažljiv i prefrigan u nekim teškim, kritičnim situacijama.

No, pokušajmo izvući pouku iz današnjeg evanđeoskog ulomka. Nemoguće je čak i zamisliti da Isus svoje učenike uči i potiče da budu lukavi i nepošteni kada se radi o vlastitoj koži kada ih samo malo prije toga na putu za Jeruzalem, kako čitamo u Lukinom evanđelju, potiče na pouzdanje u providnost (Lk 12,22). Na neki način možemo uvidjeti kako Isus zapravo hvali tu upraviteljevu snalažljivost jednom finom ironijom, kao da je htio reći: Što je sve čovjek zapravo spreman učiniti za novac, gledajte lukavca kako je mudro radio za sebe da se izvuče iz neprilike. Pogledajte kako on misli na svoju budućnost i osigurava si da mu budućnost bude ugodnija. Nije Isus, dakle, izrekao ovu prispodobu da pohvali tu lopovsku snalažljivost upravitelja, nego da nas potakne da mi sa još više žara mislimo na svoje vječno spasenje, na svoju vječnu budućnost kako bi je učinili blaženom.

Naši interesi ne trebaju biti zemaljski nego vječni, jer sinovi svjetla su oni koji su prihvatili svjetlo evanđelja i po njemu nastoje živjeti pokazujući isto tako snalažljivo, mudro i gorljivo postupanje, ma i veće no što imaju sinovi svijeta, jer se radi o osiguravanju sretne vječnosti. Upravo ta snalažljivost koju imaju sinovi svijeta kojom si osiguravaju materijalna dobra i zemaljske interese, treba sinovima svjetla biti primjer u potrazi vječnih dobara. Zemaljska dobra nam trebaju služiti kako bismo pomoću njih stekli neprolazna dobra, ne zgrčenjem i umnožavanjem, nego darivanjem tih dobara,  jer tko se daruje, prima, prima veliku plaću na nebesima. Molimo Gospodina za mudrost i čvrstu vjeru koja će nam pomoći u ostvarenju toga cilja! Klonimo se svake mlakosti i neodlučnosti!

Evanđelje nam dalje govori da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, prava životna mudrost jest u tome da nam Bog bude na prvome mjestu i da nam on bude najvažniji u životu. Kada je Bog na prvom mjestu, tada je sve na svom mjestu. I uistinu i jest tako. Stoga, uložimo sva svoja dobra u ono što nikada neće propasti, u onoga koji nas nikada neće napustiti i iznevjeriti. Ne možemo služiti Bogu i bogatstvu. Izaberimo Boga koji nam je obećao život vječni i svoj blagoslov budemo li ga uvijek tražili.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *