XXVII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Lk 17, 5-10

Vjerovati je više nego znati. Kao dijete često sam se pitao zašto nije ispravno reći: „Znam da Bog postoji,“ nego treba reći: „Vjerujem da Bog postoji!“ Danas nekako sve više shvaćam da se ne radi o ispravnosti ili neispravnosti tih riječi, nego da je puno veća stvar vjerovati da Bog postoji, nego znati da Bog postoji. Znati da Bog postoji je samo informacija, ali istinski vjerovati da Bog postoji znači dati Bogu apsolutno povjerenje, slijediti ga, postaviti ga kao središte svojega bića.

Vjerom u Boga čovjek nadilazi samoga sebe, izlazeći iz okvira ljudskoga i približavajući se božanskome težeći da se s njime sjedini. To može napraviti samo vjera. Vjerom čovjek odbacuje sve ljudsko, sav ponos, uvredljivost, oholost, zavist i sve ono što misli da je njegovo shvaćajući da je sve dar. Povjerenje u Boga omogućuje čovjeku da kaže: „sluga sam beskoristan“ jer je čovjek koji vjeruje svjestan da sve dobro što čini nije od njega, nego od Boga i da je Bog onaj koji ga potiče na dobro. Čovjek koji vjeruje, zna da je njegov samo grijeh, a vjera je ta koja mu pomaže da odbaci svaki grijeh. Vjera je opredjeljivanje za božansko. Vjera je način za nadilaženje samoga sebe. I zaista, čovjek koji je nadišao samoga sebe zasigurno može i presaditi drvo s korijenom jer to znači da je prošao okvire ljudskoga. Valja ipak uvidjeti da i apostoli tek traže vjeru. Traženje vjere je temeljni stav svakoga čovjeka. Nitko ne može reći da vjeruje, nego samo da traži vjeru. Apostoli koji su ostavili sve i pošli za Isusom također od Isusa tek traže vjeru. Onaj tko misli da vjeruje, još nije niti krenuo na put vjere. Istinski stav vjernika je tek traženje vjere, i svijest da čovjek nikada ne može dokraja vjerovati jer bi to značilo da je bezgrešan. Istinski vjernik je vječni tražitelj koji nikada nije zadovoljan svojom vjerom.

Vjera je također dar i sigurno da nije svima dano jednako vjere. To može zvučati obeshrabrujuće onima koji sebe smatraju lošim vjernicima ili onima kojima je zadatak nekoga dovesti na put vjere, ali siguran sam da molitvom za vjeru i traženjem vjere svaki čovjek može dobiti vjere onoliko koliko mu je potrebno. Potaknuti primjerom apostola, molimo za vjeru i ne dopustimo da nas nešto obeshrabri!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *