Sveti Franjo – veliki pokornik i ljubitelj Muke Gospodnje, uvijek u svemu manji, bijaše “čovjek po Božjoj mjeri”

Dok je nama u interesu imati dobra ovoga svijeta, Franjo ih ostavlja. Dok mi želimo biti primijećeni, Franjo bira zadnja mjesta. Svim silama se trudimo da nas ljudi vole, a Franjo traži samo ljubav Božju. Želimo biti VIP gosti i osigurati sebi prva mjesta, a zaboravljamo da su za katolika VIP lože upravo posljednja mjesta. Sveti Franjo je uvijek davao prednost siromasima i odbačenima jer su takvi najsličniji Isusu koji je zbog nas postao siromašan i odbačen. Svim srcem je zavolio siromaštvo i trudio se biti najsiromašniji da bi bio što sličniji Isusu.

Prije svog obraćenja Franjo je imao materijalna bogatstva, bio je sin bogatog trgovca. Bio je normalan mladić sa svojim željama, čežnjama i planovima, ali ti planovi su bili daleko od Božje volje i plana kojeg je imao s Franjom. Nekoć je htio biti proslavljen i priznat u svijetu, ali ubrzo shvaća da mu svijet nudi samo ispraznost i pusta obećanja. Franjo skida sa sebe stare haljine (starog čovjeka) i oblači se u nove haljine (novog čovjeka). S tim činom Franjo odbacuje mentalitet palog čovjeka i prihvaća mentalitet Evanđelja. Govori ‘zbogom’ grešnim navikama i udaljuje od sebe duh ovoga svijeta. Čovjek je po grijehu obukao haljine smrtnosti i grijeha, i probudio je u sebi sklonost i navezanost na grijeh. Skidajući tu odjeću, Franjo svjedoči svoju pripadnost Kristu. Oholost odbija služiti Bogu Svemogućemu, zato se Franjo zaodijeva haljinama poniznosti, siromašnom odjećom, i odlučuje Bogu služiti živeći u čistoći, siromaštvu i poslušnosti. Franjo odabire život po Evanđelju.

”Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,3)

Moguće je imati, ali treba biti slobodan. Samo molitva nas oslobađa od svake navezanosti na svjetovno i na materijalizam koji je moderna pošast ovog vremena. Franjo je siromašan duhom jer je navezan samo na Isusa. Mi smo siromašni duhom tek onda kad između nas i Krista nema nikakve zapreke. Tek onda kad smo spremni slobodno, bez žaljenja, dati sebe bližnjima i ne tražiti od njih ništa.

 ”Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4)

Dok mi idemo trbuhom za kruhom Franjo kroti svoje tijelo postovima i molitvama. Neprestano razmišlja o Božjoj Riječi. Božja Riječ je temelj njegova života i ne želi ništa drugo znati osim nje. Dok se drugi trude propovijedati riječima, Franjo upozorava da je življenje Evanđelja prava propovijed, i da koristimo riječi ukoliko je potrebno. Franjo, da bi znao što mu je činiti, mora upoznati Božju volju. Jer djela koja činimo izvan Božje volje nisu nam na blagoslov, nego na propast. Strpljivo i ponizno Franjo kuca na vrata i prosi milost Božju, a Bog mu zbog poniznosti očituje svoju volju i daje mu snagu da je izvrši.

”Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko” (Mt 19,23)

Sve što imamo Božji je dar. Nitko ne osuđuje bogataša zato što ima. Ljudi smo skloni grijehu i navezanosti pa često zbog prolaznosti bogatstva zaboravimo na siromaha. Franjo uočava problematiku bogatstva i na svojoj koži osjeća kako tijelo želi samo ‘imati’. ”Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete” (Gal 5,17). Zato Franjo želje svoga tijela pokorom gasi, a Duh u sebi molitvom oživljuje. Bog nas ne osuđuje zato što imamo materijalna bogatstva, ali osuđuje grijeh zbog kojega se zatvaramo za Boga i bližnjega svoga. Zbog naših grijeha mnogi gladuju dok se mi zasićujemo prolaznostima bogatstva i gušimo u svojoj oholosti. Božji Zakon nas oslobađa od bijede grijeha.

”Molitva pred Raspetim”

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju. I pred izazovom života Franjo zna izabirati riječi, ne snagom uma već snagom ljubavi i čistog srca. Ne moja volja, Oče, nego tvoja neka bude. Kroćenjem svoga tijela suzbijao je požudu i ostale tjelesne sklonosti koje navode na grijeh bilo kakvog karaktera. Postio je redovito. Cijeli Franjin život, od trenutka obraćenja, bio je duhovni i tjelesni post i pokora. Nije dao tijelu da čini svoje. Cijeli Franjin život također je bio ”Molitva pred Raspetim”. Franjina molitva se tako uzdigla pred licem Božjim da ga je Bog odlučio ukrasiti darom svoje neizmjerne ljubavi. 1224. godine, 17. rujna, Franjo je stigmatiziran. Stigmatizacija je bila tek izvanjski pečat njegove svetosti. Tijekom života je oplakivao muku Gospodnju i o njoj je neprestano razmišljao.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *